Nova Istra

36 Fabijan LOVRIĆ, Knin I U PRAŠINI BITI PRVI „Došli ste prvi, i budite prvi,“ reče mi gospodin na ulazu. Zatim doda:„Svi s popisa potvrdili su dolazak, ali misle kako su veličine i kako mogu kasniti?“ Istoga trena užurbao se, gotovo zaboravio na moju siluetu. Samo je dobacio: „Evo ih dolaze!?“ Sjeo sam na označeno mjesto u dvorani, i čekao kako bi voditelj simpozija naja­ vio moje izlaganje. Gospodin koji me dočekao, neka vrsta domaćina, pomoćnika koji je pomagao u organizaciji simpozija, nije me više ni pogledao. Na kraju simpozija, ponovno se nađosmo licem u lice, sa čašom Blatine u rukama. Odmah mi se obrati: „Čestitam. Bili ste najbolji!“ Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Znao sam kako nisam najbolji, ali sam gospodinu zahvalio na procjeni moga rada? Bio sam sretan zbog njega. On se osjećao važnim da mi to kaže i nisam mu htio poremetiti taj ugođaj, ali sam razmišljao: „Što to ima u ljudima da u sudbonosnom trenutku nadrastu sami sebe?“ Uistinu, on je došao prvi, pa je i osjećao dužnost ozbiljno sudjelovati i određivati? Biti prvi, nenadmašiv je privilegij uma. DOBRO JE Dobro je ako uspiješ nevolji se nasmijati u lice; odlučio si – boriti se. Tako i treba. Učiti od poraza, dar je osjetljivih i proročanskih umova. Takvi umovi imaju istan­ čanu strpljivost, ali i opasnu vatru u odlučnosti. Neustrašivi su. Emocionalni dio (foto: knin.hr )