Nova Istra

20 U SJEĆANJE Milan RAKOVAC krvi. No ja ne priznajem tu znanost spektralne analize krvi, znanost uostalom sasvim sumnjive vrijednosti, opasnu i nehumanu, pogotovo za ovo vrijeme i za ove naše kraje- ve – gdje ta opasna teorija tla i krvi stvara samo sumnjičavost i mržnju i gdje se ta ‘spek- tralna analiza krvi i podrijetla’ vrši najradije vrlo spektakularno i primitivno – nožem i revolverom. Ja sam bilingvalan od rođenja, i pisao sam na mađarskom i na njemačkom do svoje osamnaeste godine, kada sam se, prepjevavši zbirku jednog mađarskog pjesnika, opredijelio za njemački jezik, pošto mi je najbliži. Ja sam, gospodo, njemački pisac; svijet je moja domovina’. “ Znamo se desetljećima, dobro pamtim njeno lijepo lice zaštićeno tamnim očalima i rezerviranu prisutnost, donna del mondo , dok je tulio naše leleke mih barba Bože Oplanića: a osnivali smo, usred Hrvatskoga proljeća, u Beogradu Društvo Istrana, Primoraca i Gorana, osobito baš njen rod u prvom redu, braća Ljubo Drndić „Vlad­ len“ i stric Ante Drndić „Stipe“... U godinama nahrupa SANU, pred„događanje na­ roda“, htjela je doći u Zagreb. Posredovao sam kod nadležnih u direktoriju RTV Zagreb, primili bi je na kavu – ali posao nije nikad dobila... A onda se vratila u ze­ mlju svog rođenja, u zemlju svoje majke i oca. Vratila se jer je morala. I taj povratak zacijelo je od nje i stvorio drugu osobu, drugu spisateljicu. Objasnio je to Goran Cvetković: „Daša je mirno živela i radila u Beogradu – u redakciji Dramskog programa Radio Beograda. Bila je ugledna urednica i autorka i producentkinja mnogih radijskih programa i dobitnica brojnih nagrada. Zasluženih za originalnost i umetnički nivo. A onda je krenuo raspad Jugoslavije, zemlje koju je stvarao i njen otac – Ljubo Drndić, heroj, organizator partizanskog ustanka u oku­ piranoj Istri. Na oglasnoj tabli njenog dramskog programa, na spisku imena zapo­ slenih, pored njenog i imena još jedne koleginice, osvanuo je rukom dopisan paraf – USTAŠKE KURVE! Zvala je stolara da joj popravi orman, a on, koji je već više puta radio popravke u njenom stanu, odgovorio je – ne radim za Hrvate! Njena kćer Maša u osnovnoj školi – tek što ju je Daša teškom mukom, kao samohrana majka, usvojila u jednom sirotištu u Hrvatskoj – bila je izvedena pred tablu gde ju je učite­ ljica označila kao kćer neprijatelja srpskog naroda.“ D. D.: „Živimo u veoma bolesnom vremenu, u vremenu koje razara duh, misao, slobodu, individualnost, radost, ljepotu, znanje, pa i ljubav, te istovremeno razara i sebe. Baš poput kancerogenog pankreasa koji kad proždere organe koji ga okružuju, nestane i sam. Onima koji pišu eto tema na pretek. Unutar toga globalno putrid­ nog, raspadajućeg stanja (svijeta), pluta bezbroj priča, malih i velikih, što poznatih, što nepoznatih, za literaturu više nego dovoljno. Uostalom, oni koji čitaju (a sve više čita se lepršavo, brzo i lako probavljivo štivo s dovoljno aditiva da otupi izvorni okus ‘materijala’), traže bar privremeno zadovoljenje svojih voajerskih strasti, dudu vara­