Nova Istra

204 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Franjo NAGULOV trena metoda možebitnoga ubojstva. Na tu se pjesmu idejno naslanja tekst glava čiji je ironijski iskaz, osobito zahvaljujući nadrealističkim natruhama završnice, estet­ ski kudikamo uspjeliji: čak je i hitna stigla neobično kasno. / trebalo im je dvadesetak minuta dok su se dovukli na lice mjesta. / da stvar bude gora, / zaboravili su ponijeti iglu i konac // „pa vi niste normalni, / kako ćete mu sada prišiti glavu natrag na osta- tak tijela?“, / upitao sam ih u nevjerici, / a oni su me blijedo gledali . Subjektov erotski patos, opravdan rukopisnom logikom, postaje razvidan u tekstu moja nova djevoj- ka koji promišlja, makar na planu seksualnosti, mogućnost surogatizacije prethod­ no izgubljene dvojine. Prepoznatljiv ironijski diskurs ovdje poprima razmjere trave­ stije: moja nova djevojka proizvedena je u Kini. / za razliku od moje bivše djevojke, / Hrvatice po majci i ocu, / ova je u stanju skuhati špagete // pun mi je kufer moje bivše djevojke; / ova nova baš mi je po mjeri, / izrađena je od vrhunskih kompozitnih mate- rijala i / ponešto gume . Čini se logičnim da tim tekstom bude zaključena prva cjelina rukopisa, utoliko je tekst slatkica , posljednji prvoga ciklusa, posve nepotreban te na sadržajno-semantičkom planu zbunjujući. Druga je cjelina otvorena tekstom spoznaja , s obzirom na rukopisni kontekst po­ malo predvidljivoga tragičnoga raspleta, čijom je ovaj put žrtvom subjektova bivša djevojka: zatvorila je vrata za sobom i / iščezla kao da cipelama ne dotiče tlo. / „ovoj se ozbiljno pomutilo u glavi“, / zaključio sam prije nego ju je na ulici / pregazio auto- mobil . Tekst nasrtanje prikazuje sukob subjektove bivše i sadašnje ljubavnice za vri­ jeme nedjeljne mise. Usprkos natruhama duhovitosti, dojam je kako završni subjek­ tov „zavjet“ narušava kvalitetu teksta. Druga cjelina pretežno razmatra mogućnost smrti subjektove bivše i/ili sadašnje partnerice, no ne kroz prizmu ubojstva s pre­ dumišljajem već – ili ubojstvom iz nehata ili spletom kakvih drugih nesretnih okol­ nosti poput, primjerice, zdravstvenih komplikacija kao u tekstu peh koji, s obzirom na završnicu, usprkos navedenom, nudi razlog za čitateljsku sumnjičavost: koliko peha za ovu kratku večer, zaključio sam na kraju, / i na tome bi stalo da se nije umi- ješao patolog: / „netko će ovo morati objasniti njezinim roditeljima“, / rekao je i ciljao na mene . Minijatura o ženama , pak, nipošto se ne uklapa u rukopisnu cjelinu. Uz već navedeno, makar autorski nesvjesno ili posve ironijski, opasno se primiče jeziku seksizma: pored mene živog, / one se bave mačkama i / psima. / i što drugo reći / o ženama? Neuspio je to pokušaj oponašanja Malešova pisma, dakle kao u pomanj­ kanju povjerenja u vlastiti stil. Tekst koji se dotiče seksualno devijantnoga ponašanja naslovljen o guzici (uz pod­ naslovnu posvetu hrvatskim poduzetnicima) duhovit je komentar suvremene, mo­ ralno posve devalvirane, društvene zbilje na idejnoj liniji dijela Almodovárovih film­ skih uspješnica: oni mantraju / o biznisu i profitu, / a ja razmišljam o guzici – / Majine mame // ujutro, popodne, navečer, noću, / dok se javljaju pijetli, / lastavice,