Nova Istra

203 Franjo NAGULOV KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Tekst budala oglednim je primjerom povremenoga nepotrebnoga srljanja u la­ mentaciju te izljeve subjektova (pre)naglašenoga samosažaljenja: taj osjećaj odbače- nosti. / ona je svjesna da je voliš i da ćeš joj pokloniti / bubreg i srce. / ako ustreba, / zbog nje ćeš ugroziti vlastiti život, / ali onda te odbaci samo zato jer si skroman i dobar / zbog smutljivca koji je spreman počiniti / pronevjeru u banci i / okoristiti se preko tuđih leđa . Na sličnom je tragu i tekst naslovljen jaja čiji ironijski pomak ostavlja neuvjer­ ljiv dojam. Tekst pravo predstavlja subjektovu ogorčenost suvremenim standardima muške ljepote, napose metroseksualnih naznaka. Pritom valja naglasiti kako posri­ jedi nipošto nije šovinistički diskurs, već ponekad i stilski bezrazložno inzistiranje na pretežno autoironičnoj konkluziji. Na tom tragu, uz opasku kako je posrijedi primjer skromnih kvalitativnih dosega, pročitao sam i pjesmu naslovljenu maglenka čije neuvjerljivo finale možemo ocijeniti tek humorom u pokušaju: „hajde ih svuci“ – / pristojno sam zamolio, / pa si ih svukla uz neizostavnu opasku: / „ali još samo ovaj put“, / premda smo oboje znali da / prodaješ maglu . Možda bi se moglo reći kako je upravo navedeni primjer potvrda ponekad vrlo jakoga utjecaja ironijski prepoznat­ ljivoga pjesništva Roberta Roklicera (1970. – 2018.) na Matasovićevo stvaralaštvo. U tekstu tvoj novi dečko primjećujem nešto izraženiju poetičku osjetljivost koja se osobito očituje u poredbeno-anaforičkom gomilanju u prvoj strofi: tvoj novi dečko, govoriš, / zanosan je poput planinskoga vjetra, / poput plamena, / poput pijeska koji ispire biserno, plavo more, / poput lastavice, / poput Afrike kakva je bila nekad . Tek­ stom amnezija ismijani su suvremeni „trendizmi“, poput korištenja priručnika za sa­ mopomoć i prigodničarskoga, društvenim mrežama svojstvenoga citiranja, nerijet­ ko lišenoga suvisloga sadržajno-semantičkoga konteksta. Tematski se na taj primjer nastavlja upečatljiva minijatura naslovljena zagledavanje ; ističem: gledam ga kako leži na asfaltu / nacrtan kredom, policijskom, bijelom – / tvoj novi dečko // a sve je za nje- ga moglo poći drukčije / da se zagledao u nečiju tuđu / bivšu djevojku . U pjesmi suče- ljavanje svjedočimo nepotrebnoj intersemiotičkoj gesti (koju u potpunosti opravdati neće ni završni tekst rukopisa), čija pojavnost izvjesno narušava estetsku cjelinu vrlo solidnoga teksta koji, poput nekoliko prethodnih, donosi subjektovo razmatranje hipotetskoga ubojstva/smrti novoga dečka (ili novih dečki) njegove bivše ljubavne partnerice (ili, dakako, partnerica): nijedna od njegove 4 diplome / nije mu pomogla / kada je na njega naletio automobil. / „pazi, auto!“, umalo sam se izderao, / ali onda sam se sjetio da bi mi bilo jednostavnije / trznuti volan i tako izbjeći / sučeljavanje // tvoj novi dečko ispružio se na asfaltu . Radikalizacija promišljanja navedene pretpostavke slijedi u tekstu upucavanje u kojemu čitamo subjektovo promišljanje metode likvi­ dacije novoga dečka njegove bivše partnerice. Pjesma seronja prema svemu je sudeći zalihosni komentar suvremenih„trendiza­ ma“, napose metroseksualnosti, uz tendencioznu završnicu kojom je iznova razmo­