Nova Istra

199 Franjo NAGULOV KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Opaki novi logo Galerije Striegl prvi je od tekstova koji jasno ističu razlog svoga nastanka, a koji na sinkronijskoj razini, što je razmjerno nesvojstveno ovdašnjoj su­ vremenoj pjesničkoj praksi, eksplicitno te poimence proziva odgovorne za ono što subjekt smatra kulturocidom, prst krivnje upirući prije svega u one nositelje kultur­ nih politika koji su se opredijelili za nedjelovanje. Na istom je tragu i tekst naslov­ ljen Logo jaslica koji, k tomu, otvara prostor promišljanju naivnosti kao, barem do neke mjere, naraštajno-kolektivne osobine: samo su naivni / ali takva su bila / i djeca cvijeća / pušeći marihuanu // sve dok se njezin dim / nije pomiješao s oblacima / koji zakriljuju sunce / dok ih ono srdito ne probuši . Ljubavni logo prvi je tekst treće cjeline, iznimne estetske osjetljivosti, koji pod­ vlači svetost umjetničkoga stvaralaštva, a uz napomenu kako je treća kitica jedan od neupitnih kvalitativnih vrhunaca cjeline zbirke: postaješ svjestan / da nisi puno više / od odsutnog mraka / tvoje prisutno ništa / osjeća se tako dobro / s pticama u sebi / pulsirajući bezgrešno / meko ludilo silazi / u putenu stvarnost . Rijeci Kupi kao če­ stom motivu Jendričkova stvaralaštva u tekstu je naslovljenom Logo rana pripisana poetizirana, gotovo magijska značajka. U tekstu Slavin i Slavkov logo/s razvidna je subjektova jednosmjerna komunikacija s psihofizički odsutnim umjetnikom čiji je trag prethodne egzistencije podložan disperzivnom učinku društveno manipulira­ nih sjećanja: nisu te oni štedjeli / djetinjastog nježnog / nikada nećeš isplivati / do njihovih pogleda / tvoj sam kamen nijemi / alarm montiran na dnu . Kao diskretnu kritiku sredine čitam tekst nimalo diskretno naslovljen Galerija Striegl, Sisak, Rim- ska ʎ ογος . Jednosmjerna je subjektova komunikacija nastavljena i tekstom Slavo, uzalud mi govoriš . Posljednji Strieglovi hologrami pjesma je izvrsno ostvarenih, primarno vizualnih senzacija uz domišljatu transpoziciju „Strieglova čamca“ iz medija likovnosti u me­ dij teksta, gdje je isti siguran od tzv. sljepačkih očiju kojima je lucidno naznačena či­ tateljska spoznajna „nul-pozicija“ društvenih moćnika neosjetljivih za estetsku gra­ daciju izravnih (i manje izravnih) umjetničkih proizvoda: Drskim / pogledom / ve- slam / odguravam / sjetni čamac / dalje / od njihovih / sljepačkih očiju . Zaključni tekst treće cjeline, naslovljen Poklonjena slika , podvlači subjektovu naglašenu svijest o iscrpljenosti konvencionalnoga pisma kao njegova dotadašnjega utočišta: sve sam riječi spiskao / sada mogu početi / umišljati da sam sretna / ptica koju silovit vjetar / baca na leđa glavu kljun / pali žarulje na planini / pleše s njom ritualno tiho / ovdje ne dolaze nesretnici / kloneći se opasnih mjesta . Komentar završnoga ciklusa započinjem tekstom naslovljenim Tvrdi dokumen- tarac koji možemo čitati kao razmatranje recepcijske, subjektivnošću uvjetovane, re­ lativnosti konzumenta umjetničkoga djela: ubojstva su čitljiva / sve dok se / ne za- ljubiš u ubojicu // tada si nepouzdan / svjedok sa svima / onima koji neopravdano