Nova Istra

198 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Franjo NAGULOV razmatranje idealističkoga djelovanja pojedinca u odnosu na ideologiziran društve­ ni kontekst: u jednoj od tih / kobnih minuta / kada je usred / Praga češki / domoljub student / Jan Palach / sam sebe zapalio // stavio sam šaku / u njen dekolte / na što je ona / polurazgovijetno / promrmljala / ja sam komunist // meni su / nagorjeli / vršci / samo / nekoliko / prstiju . Sadržajno-semantička dimenzija, pak, tekstova Žuto-bijela te Jutra u šalicama djelomice je prikrivena izrazito hermetičkim diskursom. Sjeverac je tekst koji naznačuje društveno-političku uvjetovanost pojedincu po­ nuđenih gnoseoloških smjerokaza što je, na trenutke, eksplicitno podvučeno, a uz estetski promišljenu olfaktivnu opoziciju: politički / sjeverac / upravlja / prašinom / ljudima / dahom / slanog mirisa / mora / smradom / iz mojih / razjapljenih / usta / i kanalizacije . Završnica teksta Vozilo za pokojnike , pak, neupitno je antologijske vri­ jednosti: ne gubeći / skupocjeno / vrijeme / konobar je / nazvao / vozilo za / među- narodni / prijevoz / pokojnika . Prikaz prve cjeline zaključit ćemo tekstom naslovlje­ nim Vedrina iznutrica koji počiva na kritičkom promišljanju otuđenosti uvjetovane progresijom kapitalističkih vrijednosti. Tekst možemo čitati i kao možebitnu auto­ rovu samokritiku osobne i vrlo intenzivne društveno-mrežne agilnosti (kojoj, vjeru­ jem, svjedoči i dio čitateljstva STAVA): vozimo bicikle prazna / kolica ukradena / u trgovačkim centrima / usput ih napunimo / slučajnim cvrkutima sjenica // zbunjujući mlade / koji sebe uzbudljivo / digitalno ispjevaju / iskrenim hihotima // eno ih sklup- čanih / poput ježeva prkose / prstima gravitaciji / orguljajući dugo u noć // uključivši me spontano / u tehnološku malograđanštinu . Komentar druge cjeline započinjemo trotercinskom pjesmom Most gromova in­ fantilne završnice koja predstavlja subjektovo trpeće iskustvo provincijske nemoći nadilaženja vrijednosnih barijera poraća kao, čini se, trajnoga stanja: on dalje opako jezdi u prasku zvijezda / kasno mi je za odlazak preseljenje / davni je rat evoluirao u most gromova . Neoekspresionistički diskurs anksiozne atmosfere prve strofe teksta Društvene bolesti jedan je od estetskih vrhunaca druge cjeline rukopisa: Sitne smrti / najokrutnije / dišu zbog / nesnosnih tjeskoba / stisnutih / u pretrpanoj sobi / ispunja- vajući / prostor pluća / gnojnicom / prepunom / amonijaka . U tekstu Tužno asocijalan subjektova suzdržana društvenost donekle je uvjetovana malograđanskim kontek­ stom mikrosredine kojoj subjekt egzistencijalno pripada: Ne pazim na sebe / izlazim na ulicu / među ljude koji na / povocu vode / svoje životinje // one kake tamo / gdje ih nužda natjera / i šapicama razbacaju / svoja govanca . Eksplicitnu kritiku društvenih međuodnosa utemeljenih na nepisanom zakonu jačega nalazimo u tekstu Karizma moćnika čiju fatalističku završnicu posebice ističem: s utra od 7:30 ujutro / stolovat će u gradskim / uredima sa ženkama / našminkanih obrva / na stolicama zavrtjet će one / koje ne mogu odoljeti / njihovoj karizmi moćnika . Na tom je tragu, ali uz naglašeniji ironijski obrat, napisan i tekst Duhovni birokrati .