Nova Istra

195 Livija REŠKOVAC KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI pokušaju traženja smisla ili iskupljenja i on sâm, kao drugo „ti“, u čestim dijalozima sa samim sobom. Tematska čvorišta vezana su, dakle, uz ljubav, religiju i refleksiju o smrtnosti/propadljivosti. Ljubavni odnos prikazan je na nekoliko razina: od roman­ tičarskoga slavljenja ljubavi (živjet ćemo od bljeska / očiju tvojih, puni / bit ćemo nerođene djece; str. 25), njezina izbivanja ( Otkako ovdje nisi gotovo ništa ovdje / nije ; 18), traženja ( poljubit će me netko, navlažim usne, suhe / i čekam, ja bjegunac bez ze- mlje, i bez sebe ; 30), nedostatka (šutnju kuće / progonim kao drskog uljeza, sve do noći , / a onda priznam poraz i pora žen te sanjam; 46) do krajnje nemoći ( neka nešto / proljeće s njenim tijelom učini, ja ne mogu ; 72) i besmisla ( moja biti / ne možeš ako ja sam tvoj ; 99). Budući da je lirski subjekt u stalnoj korelaciji s onim Drugim – pri­ rodom, njegove emocije istodobne su s njezinim izmjenama ( ako dođeš svaka će treš- nja odmah / pokazat da si stigla , str. 70) ili u kontrastu ( ptice lete / ja jedva hodam, možda je i to let? ; 92). Odnos subjekta i Boga vidljiv je od prve pjesme (prvi stihovi zbirke: Moj je gospo- din ovca a ja sam pastir njemu ; 5), većinom ostaje u općepoznatim kršćanskim okvi­ rima – pojam rituala čišćenja i iskupljenja ( da natopi se voda, / napije grijeha mojih ; 65), referiranje na Eden (pjesma 61.), anđele, zazivanje i retorička pitanja u smislu traženja ( gdje si ako si svugdje? ; 8), no ponegdje ih nadrasta u razigranim i pomalo ludističkim misaonim sekvencama ( Bog dječak je, još raste, u poderanim kratkim / hla- čama, koljena su izranjena mu ; 43), panteističkim razmišljanjima ( Ne razlikujem više stablo od boga, boga / od stabla ; 12), ponekim signalima prema Heraklitovoj ( nećeš dvaput uronit nogu / uspjeti ; 64) i Nietzscheovoj filozofiji ( razapni me na kožu djeteta, kožu lava ; 61) te, naposljetku, dionizijsko slavljenje života u ekspresivnoj odi – pje­ sma 57. ( evo grožđa / i evo krvi, evo svjetlosti, evo tame [...] koprcaju se zvijezde, karlica im je uska / za ovu svjetlost rujna, za eksplozije šipka ; 61). Treća tematska dominanta utemeljena je na pojmu prolaznosti, koji se opet ra­ slojava u manje kontekstualne jedinice: starenje ( ništa nije / kako je bilo, ili kako će biti, ništa / izda me čak i korak vlastiti, moje srce ; 84), gubljenje smisla ( Praznina: tu sam, tu ćeš naći me ako budeš / tražila me ; 103), fizičko propadanje ( lako lome / tvo- ja se stakla, tvoji kristali, tvoje kosti / koje su krila ptice nekada bila ; 85), samoća ( Ne zovi, nitko na to odazvati se neće, / glas ostat će u zraku, obješen, kao krivac ; 97), umor (šume / i ne pam timo više, sve u jednu, dugu, / spojile se ; 55), svijest o prolaznosti sebe ( Na kraju više ni šta ne ostane, tek ljuske, / prhut i psorijaza božja, i svjetlost mrtvih / zvijezda što k nama dugo putuje da se varka / oplodi; 88) i drugih ( pijesak ćemo / oboje biti, to smo i bili, ništa drugo / vrijeme u prahu, suho reverzibilno vrijeme ; 96). Lirski subjekt svoj doživljaj starenja ne ispovijeda na banalan i patetičan način, već duboko promišljen i proživljen; značajan je nedostatak straha od smrti (ne spominje