Nova Istra

18 U SJEĆANJE Milan RAKOVAC gošću drugog kako bi ga što bolje izrabio. Za razliku od asimilatora, profiter se do­ bro prilagođuje svakoj sredini, a nije mu potrebno da se oslanja na bilo kakvu ideo­ logiju. On je za druge zainteresiran samo u onoj mjeri u kojoj mu oni omogućava­ ju da uživa izvjesne privilegije – veću zaradu, bolji posao, veći ugled, jeftinu radnu snagu, sve što je karakteristično za siromašne zemlje. Zato profiteri uglavnom nisu nacionalisti, odnosno ako jesu, svoj nacionalizam potiskuju, za njihove poslove, on je nebitan, čak i štetan. Isto tako, profiteri nisu opasni za nacionaliste, pa ih, autori­ trani, nacionalistički i ksenofobni režimi trpe, štoviše, potrebni su im kao kvazi-de­ mokratska maska za njihove isključivosti. S profiterima rijetko se javljaju problemi netolerancije. Oni ne ugrožavaju bilo kakav ni bilo čiji identitet. Osmoza tolerancije funkcionira skladno, jer se kao problem ona, tolerancija, uopće ne postavlja. Turist je posjetilac kojem se žuri i koji ljudskim bićima pretpostavlja spomenike. On više voli neživo od živog. Izostanak susreta s raznoraznim subjektima osigura­ va mu veći mir jer nikada ne dovodi u pitanje naš identitet; on ne traži više nego što mu uložen novac pruža. Manje je opasno i za turista i za domicilnog nacionalista njegovo promatranje lipicanera, Briona, Arene, katedrala, negoli ljudi. Zato nacio­ nalisti i ksenofobi ili autoritarni, nedemokratski režimi nemaju ništa protiv turista, štoviše, i oni su dobrodošli kao maska, pokriće za nacionalne, vjerske, etničke, rasne, spolne i ostale isključivosti. Kuba bez problema razvija svoj turizam. Kao i Hrvatska. Turista zanimaju utisci koje zemlja ili ljudi ostavljaju na njega, a ne sama zemlja ili ljudi. On je zainteresiran za druge samo u onoj mjeri u kojoj oni učestvuju u nekom njemu bliskom projektu. Drugi – domicilno stanovništvo, zainteresirani su za turi­ sta također – samo u onoj mjeri u kojoj on učestvuje u nekom projektu koji je blizak domicilnom stanovništvu. Turist ne ugrožava status quo. On ga čak i ne primjećuje. Njega stvarnost ne zanima. Turist je slijep za suštinu, kao što je vlast slijepa za turi­ sta kao pojedinca. Tolerancija nije ugrožena jer ne ugrožava. Ona je nebitna. Asimilirani putuje samo u jednom pravcu – u odlasku, i najčešće je imigrant. Nje­ govo ponašanje suprotno je ponašanju asimilatora. On ne odlazi drugima da bi ih učinio sličnima sebi, nego da bi postao onakav kakvi su oni. Varijanta ovog procesa je ona pri kojoj asimilacija ne zahvaća čitav život nego samo njegov profesionalni dio. Stranac pokušava razumjeti one kojima dolazi onako kako oni jedni druge ili sami sebe shvaćaju, odnosno vide. Tako, tu novu zemlju takav asimilirani stranac vidi kao reprodukciju onoga što ljudi te zemlje sami o sebi znaju. Kao rezultat takvog stava može doći do etnocentričnog izopačenja lokalnim stereotipima. Egzot bi bio onaj koji u svakodnevnom životu često podliježe raznim vrstama au­ tomatizma koje prihvaća; smatra prirodnim ono što je konvencionalno. Stranac ta­ kvim stavom nije hendikepiran. On ne dijeli s nama naše navike, ne podčinjava im se, ali ih uočava. On neprestano uspoređuje novu zemlju s vlastitom i to mu daje pred­