Nova Istra

188 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Dunja DETONI DUJMIĆ ma vezanima uz predmetne detalje iz malih privatnih prostora, katkada i zagrebačke ulične svakodnevice. Takvi prostori nerijetko imaju tamničko ozračje, kao npr. soba pretrpana pokućstvom te s neprekidno upaljenim televizorom kao zvučnom poza­ dinom samotna svijeta, i uvijek su u skladu s ljubavnom deluzijom kroz koju prolazi govoreći ženski lik dok čeka svojega odbjegloga Godota („...stan postaje sablastan kad se u njemu nekog čeka za koga se ne zna kamo je nestao, kad vlada neizvjesnost, stan postaje tamnica.“; 174). Ali, što je najgore, nakon svekolikih krikova i bjesova u permanentnom okršaju sa suprotnim spolom, žena i dalje ostaje žrtvom, jer su je na žrtvu i odgojem pripremali pa je tu „zabludu trebalo plaćati tako da živiš kao žr­ tva“ (115). Napokon, čini se da je pripovjedačica glavni povod za literarno oblikovanje ove martirijske povjestice pronašla u uopćenoj činjenici o neproničnosti drugoga, u bo­ lećivoj metafizici braka koja podrazumijeva nevidljiv i neprobojan zid razdvajanja i svu paradoksnost međuljudskih nerazumijevanja. Širenju pukotine pridonijelo je ne­ poštedno rušenje iluzije o zaljubljeničkoj idili zbog koje, prema autoričinu uvjerenju, žena očajava na dnu postojanja i grabi posljednje zrake neke sumnjive slobode nalik samoponižavanju u promiskuitetu, dok muškarac i dalje ostaje negdje u daljini, do­ duše na istome dnu, ali nekako neokrnjen i čio, pitajući se maliciozno: što zapravo ona želi? Staro pitanje na koje su svi (ne)mogući odgovori već davno postavljeni pa zato i pomalo deplasirani. Dunja Detoni Dujmić, Zagreb www.stav.com.hr