Nova Istra

17 Milan RAKOVAC U SJEĆANJE njuje. Ožiljci od gradova, pa i Beograda, ne blede, rekla bi Daša Drndić. U principu, treba promijeniti taj dio kože, ali ja to ne želim, izjavila je jednom prilikom. Tragovi te dubinske tetovaže ostali su trajno u njenom proznom tekstu. I dok se nekrofilne nacionalne književnosti raduju dobitku (medijski proces aproprijacije, kao i nakon odlaska Mirka Kovača, pokrenut je odmah nakon objave njene smrti), odlazak ove prkosne i hrabre žene istinski je gubitak za Književnost samu. Kao i za njene prija­ telje širom nekadašnje Jugoslavije“. Daša Drndić,„Forum Tomizza“: „Umberto Eco u knjizi Spisi o moralu argumen­ tira tezu da će Evropa u ovom mileniju postati ‘velika mješavina kultura” i da nijedan rasist, nijedan reakcionarni nostalgičar to neće moći spriječiti. Eco također povlači razliku između imigracije i migracije; imigraciju vidi kao pojavu pri kojoj imigran­ ti, primljeni na osnovi političkih odluka, u velikoj mjeri prihvaćaju običaje zemlje u koju imigriraju, dok kad se radi o migracijama, migranti radikalno mijenjaju kul­ turu teritorija na koji migriraju. Sve dok su u pitanju imigracije, domicilni narodi moći će se nadati da će zadržati imigrante u getu kako se ne bi miješali sa starosje­ diocima. Kad dođe do migracija, više nema geta. Imigracije se mogu politički kon­ trolirati; mogu biti ograničene, poticane, programirane, prihvaćane ili ne. Migracije, bile one nasilne ili mirne, nalik su na prirodne pojave, dogode se i nitko ih ne može kontrolirati. Treći svijet užurbano ulazi u Evropu. Što doslovno – dolaze ljudi, kao radna snaga, obrazovana ili ne, što preko globaliziranog tržišta, koje također mode­ lira i transformira navike, ukuse, potrebe, prioritete, pa čak i moral i kulturu Evro­ pljana. Eco je uvjeren da će u tom procesu pretvaranja Evrope u mnogorasni konti­ nent istovremeno proliferirati netolerancija prema drukčijem i nepoznatom, tvrde­ ći da je netolerancija najopasnija kad nije utemeljena ni na kakvoj doktrini, nego je proizvod prirodnih nagona (teritorijalnih) koji se pretapaju u rasističku doktrinu. Stoga, paradoksalno, u svijetu u kojem bi trebalo biti sve manje netolerancije, raste opsesija ugroženosti njome. Najstrašnija netolerancija je netolerancija siromašnih, koji su prve žrtve različitosti. Nema rasizma među bogatima. ‘Bogati su’, kaže Eco, ‘proizveli doktrinu rasizma; ali siromašni je sprovode u djelo, što je daleko opasnije.’ Cvetan Todorov, pak, u knjizi Mi i drugi portretira putnike i definira ih kao asimila­ tore, profitere, turiste, impresioniste, asimilirane, egzote, izgnanike, alegoriste, razo­ čarane i filozofe. Riječ-dvije samo o nekim od spomenutih ‘putnika’. Asimilator je onaj koji bi htio izmijeniti druge kako bi oni sličili na njega. Asimi­ lator je često osvajač i kao takav ima moć nametati vlastita pravila igre. Ako nije do­ voljno politički i ekonomski jak, asimilatora će asimilirati sredina u koju dolazi i on će s vremenom izgubiti odlike asimilatora. Profiter je poslovni čovjek, primjerice trgovac ili industrijalac. Njegov stav prema drugima ovisi o tome hoće li mu taj drugi pomoći da se okoristi. On spekulira dru­