Nova Istra

174 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Ivan BOŠKOVIĆ U interpretaciji Nazorove epike Pavličić upozorava na manje istaknut njezin as­ pekt, a riječ je o kontekstu u kojem se pojavljuje. Naime, u vrijeme Nazorova ulaska u književnost na početku 20. stoljeća, ep/epski žanr imao je veće značenje u hije­ rarhiji rodova negoli kasnije. Prizivajući u kontekst teme F. Markovića, K. Pavleti­ ća, S. Tucića, I. Krnica i druge epske pisce s kraja 19. i početka 20. stoljeća, Pavličić ističe da je ta tradicija u vrijeme pisanja Živane bila itekako važna, dok je u vrijeme kada piše Ahasvera „naracija u stihu postala više iznimka nego pravilo u hrvatskoj književnosti“, bez obzira na Gvozdansko Tresića Pavičića. Upravo zbog toga Pavličić može istaknuti kako u svojem vremenu Ahasver strši iz svojega konteksta više nego Živana ili pak Medvjed Brundo , čega je sam pjesnik itekako bio stvaralački svjestan. Kako bi osnažio sve aspekte i osobine Nazorove epike, Pavličić je svoju interpre­ taciju usmjerio na analizu sadržaja epova, na karakter naracije i njezine temeljne ci­ ljeve, na tradiciju takvog tipa pripovijedanja, njegovu funkcionalnost, stupanj epizo­ dičnosti, preglednosti i razrađenosti likova i sl., na sadržaj pojedinog eposa i izvore iz kojih ih je uzeo, na pitanje doslovnosti, alegoričnosti i simboličnosti, a posebno na analizu svjetonazorske podloge odnosno poruke djela, dakako u širokom kon­ tekstu žanrovskih, poetičkih i svjetonazorskih silnica koje djelo sadrži kao svoj ima­ nentan književni teret. Svakome od navedenih aspekta Pavličić udjeljuje dostatnu interpretacijsku skrb, rekao bih primjerenu ulogu u gradnji samoga djela i njegova smisla, a objašnjava i naslovnu sintagmu u kojoj je sadržan djelić Nazorove složene simbolike: nav , u smislu boravišta bogova u slavenskoj mitologiji i raj , kao dio za­ grobnoga svijeta u kršćanstvu, dakako uz pri/dodane smislove u pojedinom od in­ terpretiranih djela. Interpretaciju Nazorove epike Pavličić započinje analizom Živane. Posrijedi je početničko djelo i izraz pjesnikove slutnje da između čovjeka i prirode postoji du­ boka veza koja određuje naš doživljaj svijeta. Na početku epa stoji Pristup kao pje­ sma najava onoga što slijedi, a njezin grafički naglašen karakter (kurziv) Pavličiću je znak razlikovanja od ostalih pjesama pisanih verzalom. Također je znakovit i njezin slobodan stih, za razliku od oktava ostalih pjesama. Nakon analize pristupne pje­ sme, Pavličić pozorno donosi sadržaj svake od pjesama, apostrofira njihova značenja i sadržane smislove, a sve kako bi argumentirao da je u eposu u zaokruženom obli­ ku izneseno Nazorovo shvaćanje kozmosa i njegov svjetonazor. Taj svjetonazor nije, pak, utemeljen samo na ditirampskom doživljaju svijeta kakav iznose njegove pret­ hodne pjesme, dio kojih je iz Slavenskih legendi ugrađen u sam ep, nego je povezan sa „snažnom sposobnošću evokacije“ usmjerenom na izricanje poruke. U interpretaciji Živane Pavličić minuciozno deskribira svaki sloj i značenje, ne zaboravljajući ništa što bi umanjilo govor samoga djela. Pri tome uz tekstualne poti­ caje priziva upomoć i one izvantekstualne, sadržane u Nazorovim bilješkama i dnev­