Nova Istra

14 U SJEĆANJE Milan RAKOVAC duše ovoga nam arhajskoga mikrokozmosa, koje sam volio i učio od njih: i Fulvio Tomizza i Zvane Črnja i Ligio Zanini. I Daša Drndić... Smrt je život, kao, vele mudri. Nije mi daleka i nije mi daleko. Ali ta amorfna ni­ štarija vrijeđa u meni i život i samu sebe kada otrgne od života mlađe od mene, kako muojega zrmana Gorana i muoju kunjadu Zoru, kako Dašu – a onda bjesnim. Mu­ njiesan kako i una šimijica, onaj malešni majmunčić (pleonazam, a nego ča!) u pu­ stinji Kalahari kojemu čovjek podmetne izbužani kokosov orah, a trubilo vrže ‘nu­ tra ruku i zgrabi orih ma ne more van z rukuon i orihon u njuoj i načisto poludi i ne popušta: i čovjek dođe i mirno ga pokupi… Rekoh joj posljednju riječ na Mirogoju: HĆI MOJA TANKA JELVICE MOJA... LEPA I SRDAČNA ROŽICE MOJA... RANO MOJA... LEPA NAŠA NEVESTICE PREZ OŽENJE... OKRUNJENA MLADOST TVOJA... GRANČICE MOJA... VELA NADI­ JO MOJA... JUBEZNIVA SRDAČNA MOJA... DA ĆU JA TEBE DO GRO­ BIĆA SPROVAJAT I TVOJA MRZLA LIŠCA OBUŠEVAT... DAŠA MOJA, DUŠAMOJA... Napisah jednom, Dašjenjka, kako se ćuti cvrkut crkotine civilizacije, ali dok smo se zanosili nadom i ljudskom mjerom ti si znala i pisala neumitnost, a onda je novi soj, novi rod, nova biološka jedinica, entitet milenijski podijelio jogurte pa preprije­ čio nam živote balvanima, a dok Jura Stublić pjeva – e moj druže beogradski, Slavo­ nijom sela gore...„Pakuješ“ svoju sirotinju u dva-tri kofera pa Mašu na krkač pa ala biž ća kako ča ti je otac biža ća, i onda u djetinjastome cvrkutu postmodernizma i štektanju kalaša i liberaloidnom blebetanju sloboda i urlikanju militar-nacionaliza­ ma, i dok masni mačak Tom juriša, a Jerry mišić biž ća u mišju rupu, zaliješ nas sve romanesknim slapovima našeg europskog, bjelačkoga, kršćanskoga istočnog grije­ ha, našeg milenijskoga lova na Vječnoga Žida. Mi šutimo i trpimo, poneko jaukne, poneko urlikne, džaba. Daša Amazonka, rafali gole statistike i suhoparnog doku­ menta, arhivi se tresu u strahu – ajoj, dolazi Daša, sad će opet tu nešto kopati, a tko kopa taj iskopa. Zar nije razumnije biti politički korektan i uzdržano efektan i mo­ ralno defektan? Grmi Daša na „Forumu Tomizza“ 2016.:„U Evropi vlada tabu u vezi s riječju„fa­ šizam“ kada se ona odnosi na današnje političke i druge pojave. Postoje desni ekstre­ mizam, radikalna desnica, populizam, desničarski populizam, ali fašizam: 'nemoj­ te tako', 'pa, živimo u demokraciji!', 'to su periferne, marginalne pojave, neinstituci­ onalne’. Vrijeme je sve te prirepke nedemokratske ideologije nazvati onim što jesu: fašističke. Oni nisu elementi fašizma, oni jesu fašizam“. I sjećam se kako sam ti jedne noći u Rijeci govorio Jesenjina, a ti u sedmom nebu, a ja u empireju; znam mila da ti se priviđa kako me ubijaju: tjebja často viditsja odno