Nova Istra

13 Milan RAKOVAC U SJEĆANJE Din don, din don, don din, don din; „Odletje u nebo Zvane sin Zvane Poropata od Matije Ciganina u dobi od šest godina, putnik pekljar prosjak… Prijedje u bolji život Anton sin Zvane Radina zvanog Čerišnja od godina tridesettri nakon rovinjske tamnice... Jela kći Šimuna Kljuna od šest godina umrije u straćari Nikole Radovana... Odletje na nebo Francesco, od mjeseci trinaest, nezakoniti sin Marije Donis Matijine iz Krasice... i Andjelo Krivičić Benedetov u dobi od godina deset... Magdalena Petohleb uzletje u nebo, nakazna šepavica i prosjakinja... i Magdalena Nepomućena prijedje u bolji život sedmoga dana bolesti i upale, vrućice i žedji...“ O, Magdaleno Petohleb! O, Magdaleno Nepomućena! Disharmonična quinta u tanananaj con brio razvučena u beskraj sjećanja, Tomizza lista mrtve pretke, i u knjigu upisana ta neznana žena, te Nepomućena, ta Magdalena, mu šapuće svoju priču i prsa pritišće grdi osjećaj, ma ki zna ča ga je bila ta jiena žiena, ta Petohleb, ta Nepomućena, ta Magdalena... Din don don din, passò a la milgior vita Črnjin barba Martin, je umra „Šćavo pod turnon“, din don don din, je umra i Tomizzin barba Martin, ne znajući da s njim umire svijet, din don din passò a la miglior vita i naš Fulvio, Tomičine race zadnji sin. I sam kao ostarjeli vuk tulim u mjesec, toliki bolji u bolji život odoše, mnogi pri­ ja ure, ma ča pak kada je ura čovikova ki zna kad, a sad zdvajam i brojim bliske mi