Nova Istra

11 Josip BRATULIĆ U SJEĆANJE MRAVI IZ NEZAKCIJA Po sjećanje pusto i svjetla nad sobom U zemlju su sipku zavukli se mravi, U temelje prahne gdje se korijen travi, U gradu što, srušen, svojim posta grobom. I iznova uvijek izlaze ko p’ janci, Razmile se Istrom, niz sva njena doba I sav svijet je za njih jedna tužna soba A stoljeća ludi i umorni stranci. I što znaju mravi o hordama, vojni, O svima što život mijenjaju za slavu, Iznikli iz zemlje i s njom nerazdvojni! Na forum, na terme kad me put pogurne, O, i meni dođe da legnem u travu Među isto ziđe, u hramove, urne, Pun antičkih misli, zemlje nesigurne! ( J. F., 2006.)