Nova Istra

42 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Mladen JURČIĆ Andreju se pomalo vrtjelo u glavi, pa je upitao kako bi sve vratio na kako-tako razumnu razinu: ‒ U čemu bi se stastojala ta moja neprocjenjivo vrijedna zadaća? Kos je prodorno procjenjivački zurio u njega. – Jeste li čuli za Matovilku? – Za lik iz bajke braće Grimm? – Da, po toj bajci nazvan je najveći i najtajniji projekt našega, a usuđujem se reći i bilo kojega vremena. U toj bajci muž svojoj ženi, koja je poslije dugo vremena napokon zatrudnjela, a vrlo voli matovilac, žarko nastoji ispuniti želju i nabaviti joj najmilije jelo, no može ga naći samo u vrtu zle vještice. Zato se ušulja u vrt i krišom nabere tu povrtnicu, a kako nije dovoljno oprezan, vještica ga uhvati u krađi, no umjesto da ga kazni, s njim sklapa pogodbu: Dat će mu matovilca koliko god želi, ako joj zauzvrat preda dijete, kad ono malo poodraste. Uplašeni muž pristaje, kako bi spasio glavu i... Ali u našoj priči, koja se odvija u stvarnosti, matovilac nije samo hirovito željena povrtnica, nego je sastojak bio nužan da se dijete uopće rodi. Onaj projekt koji sam maločas spomenuo također je davnašnji san čovječanstva: čovje- kov san o svom savršenom predstavniku, biću koje u sebi od početka ne bi imalo ništa što bi vodilo žalosnomu opadanju, nedostatnosti ili izopačavanju tjelesnih i duševnih osobina. To biće ne bi imalo nikakve „loše“ gene, koji bi prouzročili, ili bi jednom u budućnosti mogli prouzročiti, bolesti, težu invalidnost i bilo kakve nedostatke. Primjenom posebnih znanstvenih postupaka i neprestanoga, pomno- ga monitoringa takvu bi osobu nadgledali još od utrobe, vršeći nužne „korektivne“ zahvate u sam DNK, pa bi je učinkovito genetski „čistili“ i usavršavali. Možete li zamisliti do kakvih bismo blagodati došli? Bolesti bi nestale, ne u korijenu, nego još prije nego što bi se korijen pojavio, inteligencija bi dosegnula posebno visoku razinu, a razvile bi se tko zna kakve, sad tek rudimentarne sposobnosti, jer više ne bi bilo uobičajenih zapreka ni nedostatnosti. Zamislite samo postignuća takvoga usavršenoga znanstvenika, vojnika, ili umjetnika...? – Dakle, stvaranje savršenoga,„nadljudskoga“ bića više nije potpuna utopija? –Ne, sve je bliže stvarnosti, štoviše, postalo je stvarno. Imamo takvo biće, gospo- dine Nemete, a nazvali smo ga Matovilka. – Po liku iz Grimmove bajke? – Iz slične, ali ovaj put istinite priče, koja govori o skupini posebno nadarenih i zauzetih znanstvenika... – Dobrih momaka o kojima ste govorili, za razliku od onih drugih, korporacij- skih? – Da, ako u skladu s našim razgovorom želite bajkovito pojednostavniti. O sku- pini dobrih momaka, dakle, s hrpom iznimnih, vrlo radikalnih zamisli, ali i s pro- kletstvom koje prati oduševljene inovatore – oskudicom i nedostatkom sredstava, „matovilca“ iz priče, što ovdje znači neophodnih resursa te vrlo skupih i rijetkih