Nova Istra

40 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Mladen JURČIĆ Nakratko su razgovarali o Andrejevim knjigama i najdražim temama, za koje je Kos pokazao veliko zanimanje, a onda se domaćin ispričao što mora smjesta prijeći na stvar, ponovivši da su neki nedavni događaji pokazali kako je vremena sve manje. – Zato ću Vam iznijeti prijedlog koji sam spomenuo u pismu – počeo je – ali da biste kako-tako shvatili zamršenu priču, morat ću umetnuti kratak uvod, a on ima veze s otkrićem mnogodimenzionalnoga svemira, o kojemu ste vrlo obaviješteno i oštroumno pisali. I Vi ste primijetili da ljudi, otkad su postali svjesni višedimen- zionalnosti, neprestano vrlo uporno pokušavaju pronaći put u svjetove koji gotovo nedvojbeno postoje unutar tih dimenzija, a govorka se da su uspjeli, da su se prva takva putovanja već dogodila, iako su portali strogo tajni i pomno ih čuvaju. Sva- kako će Vas zanimati kad čujete da je i mala skupina vrhunskih znanstvenika, koji ne rade za državne korporacije, nego čovječanstvu žele istinsku dobrobit, napravila uistinu fenomenalan pomak jer su posve samostalno otkrili ulaze u nekoliko di- menzija. – Jesu li ti ljudi iz te skupine slučajno povezani s Vama? – upita Andrej. – Mislim da ne bih smio govoriti o njima, a nemamo ni vremena za duže znan- stvene rasprave i objašnjenja – glasio je odgovor – iako vjerujem da ćemo jednom moći o svemu podrobno razgovarati, bez ikakve zadrške. Zato bih Vam ukratko ispričao o samo jednoj od tih dimenzija, koja nas zasad najviše zanima. Začu- đujuće ste točno pisali o dimenziji mogućnosti, koja je zapravo temeljna matrica naše stvarnosti. Riječ je o svojevrsnoj predstvarnosti, kako ste se lijepo izrazili, koja određuje naše mogućnosti, sposobnosti koje možemo, ali i ne moramo u potpu- nosti iskoristiti i ostvariti. Točno ste primijetili da je čovjek biće mogućnosti, pa svatko od nas može na najbolji način iskoristiti svoje osobine, nadarenost i širinu svoga bića kako bi kroz život prošao svojim najbolje zacrtanim putem. No, tu po- četnu, moguću matricu gotovo nikad ne uspijevamo ostvariti jer smo odviše sla- bi, imamo premalo razumijevanja za doista bitne stvari, pa pogrešno i nedovoljno procjenjujemo, i to u okolnostima koje nam ionako ne idu na ruku, nego nam još više uništavaju mogućnost najpovoljnijega izbora, dok nas na kraju sve to potpuno ne sputa. Otkad na Zemlji postoji ljudska svijest, sanjali smo o tome da ispravimo svoje bitne greške i da se puni novih spoznaja, kakve prije nismo imali, vratimo na početak kakvog važnoga pothvata, u vrijeme kad je sve u nama još bilo neokaljana mogućnost, no naši su postupci prečesto žalosno nepopravljivi, nepovratni. Ipak, zamislite da možemo ući u dimenziju predstvarnosti, u čistu matricu, gdje bismo sve ispravili i... napokon učinili ono najbolje? Možete li zamisliti do kakvih bismo blagodati došli kad nijedna naša glupost ni pogreška ne bi bili nepovratni? – Teško to mogu zamisliti – prizna Andrej – jer zvuči krajnje fantastično, ali... Ima li to kakve veze s onim zbog čega ste me pozvali?