Nova Istra

37 Mladen JURČIĆ, Zagreb JEDAN OD NIKOJIH I. I prije, primjerice, za vrijeme obične šetnje gradom, dok još nije ni sanjao da bi se mogao naći u nekoj fantastičnoj, posve nestvarnoj dimenziji, Andrej Nemet često je osjećao tu prazninu, nezbiljsko ozračje svega oko sebe i svoju bitnu nepripadnost, izglobljenost iz cjelokupne slike koja se pružala oko njega, iako je ovdje proveo tri i pol desetljeća, cijeli život. Koliko su mu se puta u posljednje vrijeme inače dobro poznate ulice činile tuđe, nestvarne, lišene svake zbiljnosti i nepovezane s njim, go- tovo nepostojeće, kao da se kreće kroz nepostojan san koji će se svakoga trenutka rasplinuti jer je svjestan da sanja. Taj osjećaj nije ga obuzimao samo zbog razočara- nja koje je doživio u posljednje vrijeme, zbog neuspjeha koji su se nanizali, poput gubitka posla i neuspjele ljubavne veze, nego su razlozi bili mnogo dublji. Činilo mu se da je sve usamljeniji u sve praznijemu svijetu i da je sve manje u stanju nad- zirati vlastiti život i mogućnosti u njemu jer se nezadrživo osipa sve u što je mogao vjerovati i čemu je mogao doista smisleno težiti. No, onda se dogodilo nešto posve fantastično, pa se uistinu, doslovno i tjelesno, našao u drugoj, paralelnoj dimenziji, izvan svake imalo mu poznate stvarnosti, u dimenziji koja je (a i on zajedno s njom) nepostojano balansirala na rubu nepo- stojećega, iako je, na određeni način, bila preslika njegova stvarnoga svijeta. Ulice kojima je prolazio, a i cijeli grad naoko su bili posve jednaki kao u„stvarnosti“. Pro- laznici koji su mu se već u njegovu stvarnomu svijetu činili nestvarnima sad uistinu nisu postojali na uobičajen, nama poznat način, jer su ovdje bili samo matrice, puke