Nova Istra

28 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Tomislav KOVAČEVIĆ PROLAZIŠ OVOM SOBOM... (Gosparu Luku Paljetku i haljinama mu što ga nizastranu prate...) Prolaziš ovom sobom nadohvat ruku voće korak ti zvijezde u očaj tjera plavi zid travu u dokon oko ti kišu hoće da l’ će te priznati slike da l’ će te izdati vid možda su magle znale i šume u daljini tvoj crni kaput i žito što koža ti je bila ponoćni snijeg i lavež zalutale ptice krila možda su raskrižja-ruke našla se u blizini kad te je suludi vjetar kad te je neba kora uputila u ovu pustoš u lažni odraz mora možda te neka pitkost omamila u trenu čim pristao si lako da danu siječeš venu između nas je nebo prhnulo krhku pticu što luda suncu htjede k’o ikar cjelov dati između nas je cvijetom ranila zemlja tmicu i prisilila nas tako da pokušamo znati da li smo stvarno vladari ako smo odani kruni od blata i čiji smo to robi ako smo sebe puni u snene su se oči rušile mudre rijeke vjetar je vrbi i brezi mrsio nježne uvojke iza posljednjih riječi k’o iza zadnje bitke liječimo se tišinom prebrojavamo gubitke...