Nova Istra

24 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Tomislav KOVAČEVIĆ NEPAŽLJIVO UPADAM U TVOJE RIJEČI... (Gospodinu Tomu Durbešiću, književniku) Nepažljivo upadam u tvoje riječi kao susnježica u kolovoz utiskujući u dlan tišine znak nemara vrijeme unosi u našu omiljenu kavanu mirise onih koji nemaju bogzna što izgubiti u žilavim travama krug svjetla označio je prostor sjećanja u kojem se smijemo pretvarati da znamo što radimo i koliko će to dugo trajati usred vitke kralježnice novina pažljivo polažemo oštećene poglede samo da ne naudimo nemarnim naborima na bluzi konobara koji nas s dosadom na licu iz pristojnosti upita „što gospoda izvoljevaju popiti?“ samo oslonci na nožne prste samo plitke ogrebotine na musavoj koži naslonjača znali su da smo nepredviđeni nasljednici svemira tamo kamo mi putujemo poneseni dogovorenom šutnjom ne mogu nas doseći ni zemaljske plime ni mjesec u zateturanoj putanji dane začuđenosti preboljeli smo istim pokretima sa kojima smo gadljivo odgurnuli ohlađene krumpire na rub tanjura odjenuli kaput i zaputili se u noć ...ne znam je li bolje biti oprezan ili prihvatiti opasnost od slobode...