Nova Istra

230 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Vanesa BEGIĆ bi pitati dupine. Nisu izostala razmišljanja o modernim načinima komuniciranja – internet , face- boo k, e-mail ..., no sve bi to more dalo za staroga poštara Benita. Poštar Benito nosio je topla pisma, / pisma su u sebi imala uvojke djevojačke kose / i otiske usana , piše Orlić o vremenima kada se željno iščekivala vijest od drage osobe, o ljubavi..., a ne kao sada, kada svi samo nešto „klikaju“ i „lajkaju“. Predaleko je otišlo otuđenje, kao da poručuje pjesnik. Starije će se generacije, čitajući, prisjetiti primjerice malinovca ili „starinskih“, ali puno prirodnijih načina udvaranja, slobode u mišljenu i odnosima među ljudima, spolovima, prijateljima, kao i niza mnogih zaboravljenih radosti iz nekih vremena koja su, sudeći po dozi nostalgije i načinu na koji je ona ovdje posredovana, očito bila bolja. Ipak. A čovjekomjernija su svakako bila. Igre jezikom, maštovite i bez zapreka, u zbirci More tone osnažuju metapoetsku funkciju poezije, mnoštvo je tu aluzija, pripovjednoga u poetskome, i obratno, so- lilokvija koji postaju dijalozi u monologu, a brojne se pjesničke figure u mnogim stihovima lijepo prožimlju i tvore prepoznatljiv, osobit i osoban Orlićev pjesnički tekst. Vrijeme razgovara s morem, / razgovor djeluje trezven. / Usred smo kruga, / (izvana je kuga) / naokolo nebo, / horizont se vrti, / savršen krug, / rivom maršira mornara zdrug, / sveti Izidor ore modri lug (može i plug). / Onaj Rikardo Treći dao / bi kraljev- stvo i konja / za šaku kopna. / Čudni su ti kontinentalci. / Što da radim s konjem? Da more orem? Sve u svemu, solidna, dobra knjiga. Vanesa Begić, Pula