Nova Istra

23 Tomislav KOVAČEVIĆ, Crikvenica SNIJEG U MOJIMOČIMA PROLAZIŠ OVIM ŽIVOTOM... (Gospodinu Slavku Mihaliću, poeti) Prolaziš ovim životom kao usputnom stanicom prijatelj konopcu i haljini na kiši vlasnik ruku i riječi preko njenih ramena vlasi ti prkose boji vjetra opraštajući ti nehajno nesmotrenost nedovršene pjesme slijediš u stopu svoj kaput i dim nedogorene cigarete po nepregledima „zrinjevca“ i vruće kave s malo mlijeka i šećera u „splendidu“ nemirnim pogledom saplićeš užurbane domaćice i studentice treće godine kroatistike i povijesti umjetnosti snijeg se topi pred vatrom izloga u kojem pažljivo sakrivena traju tajna vrata u riječ koja ti nedostaje u spomenutoj pjesmi riječ koja te stalno drži na oku kao usne opsjednute biljem svi su ti vršnjaci na vrijeme otputovali u lažne krajolike šaljući ti ošamućene razglednice (ti užurbano pripremaš na kaminu dostojno mjesto za kutiju od školjaka i iverice) silom okolnosti pamtiš nepisane zakone lopova i lopoča kako bi ušao u trag riječima koje te neće iznevjeriti na kraju ove pjesme ...ne trebam ti posebno naglasiti kako se tramvaji vesele tvom neopreznom koraku...