Nova Istra

229 METAFORE OMORU Drago ORLIĆ: More tone , Istarski ogranak DHK, Pula, 2017., 77 str. Knjiga donosi pjesnikove vrlo zanimljive i lepršave pjesničke uratke (70-ak tek- stova, bez ciklusa), pune aluzija, reminiscencija, introspekcije, sanjarenja, sa stal- nim prožimanjem erosa i pornosa, te citatnost glede glazbe, filma, kulture življenja određene društvene epohe i dr. Boris Domagoj Biletić, urednik knjige, piše da su u zbirci prisutni sada već daleki odbljesci djetinjstva i mladenaštva,„neponovljivi trenutci zavičajnih fenomena koji nas odrastanjem, blago rečeno starenjem, ne napuštaju, dapače sve su nam bliži i bliži, zatim ima tu ljubavi i strasti, potom antromorfizirana krajolika, razlučnice psovke i psovke kao stilema, pa opet more i more...“ Orlić ističe da je zaljubljen u tu „vodetinu“, on s njom/njim razgovara, suosjeća, suprotstavlja mu se, rezignira, a onda opet, zaigran poput dječaka, priziva u tekst i tekstom stvarne junake i „junake“ tzv. velike povijesti i male, anonimne i (samo) njemu važne ljude svoga zavičaja, Vodnjana i rodne Istre. Pjesnik je autoironičan kada progovara o svojim bolestima ( umirem mučno, / 68 i nisu neke godine. / Boleštine su me shrvale, / sjebale su me unakrsnom vatrom, / pišem bez prestanka... ), ali njegovi stihovi (ni) ovdje nemaju puku terapijsku svrhu. Pjesme su pretežno narativna karaktera, poput malenih lirskih priča gdje lirski subjekt ulazi u razne interesne i tematske sfere; ima tu priča o teškome i težačkome življenju, o urbanim zgodama i nepodopštinama, o odnosu čovjeka prema prirodi, ali i prema sebi. Erotske dionice posebne su, pune aluzija, u Orlića prepoznatljivo odudarajući od, nazovimo ih tako,„klasičnih“ erotskih pjesama. Je li to erotika ili gotika / kad me ona asocira na majonezu? / „Ti si bolesnik’“ – kudi me. Opet gledam film „Breza“ A. Babaje. / Gdje je duša moru, / gdje mu je srce / Valjalo Vanesa BEGIĆ,