Nova Istra

228 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Darija ŽILIĆ nji strah od ogledala, odnosno strah od suočenja sa sobom – temeljna metafora tjeskobe suvremena čovjeka koji stoji pred zrcalom i pomišlja: jer ako je to ona tko je onda ovo tijelo kroz koje gleda / ovi obrazi koje ne vidi ali ih osjeća pod prstima / što ako zrcalo sada usisa sva njezina obilježja i energiju . Iracionalnost, tjeskoba, površnost... kao slike svijeta u doba praznine , u doba praznih ekrana. Izbor je otprilike ovakav: „glasuj za najzgodniju žensku Jamesa Bonda“, ili izaberi „ekološku kavu iz održiva razvoja“. Svaka politizacija gurnuta je u stranu, a govor persuazije preplavljuje svi- jest i svijet... Ipak, autorica kao da zagovara neki nov pogled, koji je moguć: pustiti tijelo neka leži neuređeno do nekog svjetlijeg dana / u međuvremenu baci kocku biraj molim te novu kategoriju novo slovo . Brownova stvara poseban poetski imaginarij koji se opire svemu čvrstome i ko- načnom, a potencira propitivanje i rasprave. Na koncu, posebno valja pohvaliti te- čan prijevod s danskoga, koji potpisuje Mišo Grudler. Darija Žilić, Zagreb