Nova Istra

227 Darija ŽILIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI i hermeneutički pojmovi povezuju se s najobičnijom svakodnevicom, kako bi poto- nja bila makar malo „očuđena“. Čini se kao da je nemoguće pobjeći iz umreženosti, izolirati se i biti offline . O tomu sjajno govore stihovi pjesme PC planet : Svaki klik je pristran i ne postoji neutralno mjesto gdje možeš sjesti i podići noge / opet i opet te server pronađe pod novim imenom šopa te jezovitim anegdotama bez kojih si mogla proći . Teoretičar postmoderne Gilles Lipovetsky u knjizi Doba praznine govori kako se moderni ideal podčinjavanja onoga individualnog racionalnim, kolektivnim pravi- lima raspao u komadiće, a proces je personalizacije masovno promaknuo vrijednost osobnoga samoostvarenja te vrijednost poštovanja subjektivne posebnosti. Druš- tvo je slobodnoga pojedinca uzdignulo u vrhusku vrijednost kao krajnju manife- staciju individualističke ideologije. Živjeti slobodno, bez prinude, birati u svemu svoj način bivanja: nema simptomatičnije društvene i kulturne pojave našega vre- mena, zaključuje Lipovetsky. Hedonistički i personaliziran individualizam danas je zakonit – traganje za osobnim identitetom, a ne više za univezalnošću. Tako je nasuprot društvu koje je vjerovalo u budućnost, univerzalnost, revoluciju i razum, sada društvo kojim vlada masovna ravnodušnost. Nijedna politička ideologija nije u stanju zapaliti mase, nema idola niti tabua, ne postoji povijesni projekt koji bi mogao mobilizirati, pa nas, ističe Lipovetsky, određuje praznina, praznina lišena tragičnosti i apokaliptičnosti. Teži se kvaliteti života, odustaje se od velikih sustava smisla, na djelu je rehabilitacija lokalnoga. Postmoderna je kultura decentralizira- na, raznorodna, materijalistička, psihološka, pornografska i diskretna, sofisticirana i spontana, spektakularna i kreativna. Posljedica je toga narcizam, simbol prela- ska s „ograničenoga“ individualizma“ na „totalni“. Dok je moderno doba bilo op- sjednuto proizvodnjom i revolucijom, postmoderno je opsjednuto informiranjem i izražavanjem. Čovjek se izražava radom, „dodirima“, sportom, dokolicom. Riječ je o potrošačkome društvu koje rasipnim obiljem proizvoda, slika i usluga, uvođe- njem hedonizma, euforičnom atmosferom iskušenja i bliskosti očigledno ima velik raspon strategije zavođenja. Smanjuje se krutost, a pojedinac se u personaliziranu svijetu izražava željom da više osjeti, lebdi, uživo vibrira, osjeća neposrednost, da bude uključen u integralno kretanje, u nekoj vrsti čulnog i nagonskog „tripa“. O svemu tome Lipovetsky govori teorijskim diskursom, a Cindy Brown poet- skim. Možda najbolje o tome govori pjesma Eurowoman and Euroman u kojoj je poetiziranim itinerarom opisano imaginarno putovanje Europom u obliku podra- žaja, festivala, užitaka, karnevala, potpunog prepuštanja dokolici, bez imalo promi- šljanja svijeta u kojemu živimo. Usredotočenost je današnjih ljudi na svijet usavrša- vanja tijela, koje je „željno natjecanja“, povezuju se lirske s reklamnim rečenicama i sloganima, izlizanim protestnim parolama, tekstovima iz tračerskih ili mondenih časopisa. Možda i jest „spektrofobija“ – koju spominje u pjesmi Baci pogled , današ-