Nova Istra

225 Darija ŽILIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI gradova, čeznutljivi prozori i satirične jednočinke o gradskim, točnije, beogradskim bulevarima, armiranim osjećajima, hotelima i skvotovima. Kao da junakinja osjeća marginu kao svoje mjesto jer ondje grad postaje gazela, čigra i pospan labud . Usa- mljena junakinja je promatračica, osoba do koje ne dopiru zvukovi, koja je uronila u vlastitost. Od sebe se ne može pobjeći, kaže pjesnikinja. To pokazuje ova knjiga koja počinje mimikrijom, igrom riječima i motivima, apstrakcijom, a prema kraju sve se pretapa u priču jer jedino sebe pričamo: ti sebe pričaš uvijek / i vazda sebe pričaš . U posljednjemu se ciklusu „Vrijedno spomena“ ponovno pojavljuje motiv odije- ljenosti od svijeta; svijet ne dopire do nje, ni dijelovi vlastite obiteljski povijesti, niti Bog. Zanimljivo, ne dopire do nje ni moja vlastitost . Odmaknutost od sebe smjera drukčijoj perspektivi, izgubljenosti: okrećem se za pticama, / ne znam gdje je jug . Upravo izmještanje iz vlastita ega donosi bliskost s drugim bićima: a sada su došli i golubovi, / preuzet će ovo mjesto . Činjenica da na njezino mjesto dolaze ptice, znači odustajanje od perspektive jastva, od usmjerenosti na čovjeka kao gospodara. U tomu je posebnost poetike Stanislave Nikolić Aras. U završnici ostavlja pogled i perspektivu žene te se može samo zamišljati kakav bi bio svijet ispričan glasom ptica. Ova uzbudljiva pjesnička knjiga sadrži niz referenca na knjige i pisce (Dosto- jevski, Cendrars...), tu su pjesme pune ultramarina, teških kolača, jazza , velegrada i talijanske periferije, ali i one o samoći koja probija sve okvire te se čini da je lirska junakinja poput slijepoga putnika na brodu koji plovi od luke do luke, snatreći o vremenu kad su dani bili ispunjeni događajima, istovremeno se prepuštajući ulici, Mjesecu i svijetu. Darija Žilić, Zagreb