Nova Istra

217 Nevenka NEKIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI novoj hrvatskoj državi, svoje kadrove, „brkate“ i drske službenike kao čuvare tajni u arhivima. Ali počnimo ispočetka. Za krilaticu knjige autor uzima biblijski citat: „Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a vaši prsti u zločinima“ (Izaija 59,3).Uprvoj rečenici romana izdvaja se snagom i značenjem riječ košmar , a posljednja je riječ u romanu vječnost . Rano sjećanje na polaganje zakletve prigodom stupanja u pionire retrospektivan je pogled na tvrdu zemlju koju se ne može zaboraviti, iako je to emocionalna provalija puna straha i dječje patnje. Ponavljanje stihova o crvenim makovima (inače nama poznate pjesme koju smo davno naučili i nikada zaboravili) ima simbolično zna- čenje – bila je i crvena marama (trebalo bi reći rubac), zvijezda, pa mnogo crvenih ukrasa na takvim zakletvama. U „skeletnom“ pogledu roman ima autobiografski temelj, no ne znamo koliko to odgovara istini. Sve počinje čudnim i nerazriješenim odnosom s majkom, kao i ostatkom obitelji. Ona se pojavljuje na početku i završetku knjige, obložena neu- godnim sjećanjima, preskočena u središnjemu tematskom krugu, spomenuta kao iščezli duh na koncu knjige jer je još uvijek tu njena fotelja gdje je provela staračke dane u kojima Martin nije sudjelovao. Jednako se može reći za oca, pa i brata. Ipak, odnos je prema ocu bitno različit, najbolje oslikan anegdotalnom zgodom kao ra- dijskoga spikera iza propasti Hrvatskoga proljeća. Tragedija oca kao čovjeka koji se nije znao nositi s novim podlacima i koji je također završio u zatvoru, pokazala je da se usud ponavlja u obitelji. Sav taj nekada stvarni obiteljski milje osviješten je u krokijevskim naznakama prije smrti glavnoga lika Martina Jesenskog, koji se vraća u domovinu radi obljetnice sinove smrti, da bi sâm umro i otplovio u Vječnost. Suvremeni romani i književnost u najširemu smislu rabe danas surove i pone- kad do neprobavljivosti gnjusne opise seksa, pa se ozbiljna i suzdržana književna ostvarenja, poput ovoga romana Nikole Đuretića, mjerom i ukusom doimaju lje- kovitima. Seksualna tjelesna intima koja se iskazuje na rijetkim stranicama, samo jednom iskače iz gotovo tolstojevskoga diskretnoga diskursa. Ostalo je u tradici- onalnom samopodrazumijevajućem kontekstu, dovoljno za razumijevanje i time drugorazredno u ambijentalnom valu priče. Martin Jesenski normalan je muškarac koji gubi u životu ljubljenu prvu ženu, a s njom i dijete. To je nezarasla rana koju ne može izliječiti ni kasniji prividno miran i staložen život u londonskom egzilu. Drugi brak sa ženom, koja također nosi ožiljke iz svojega češkoga egzilantskog tra- umatskoga života, nije sretan jer izgubljena Ivana kao sjenka lebdi nad njihovim brakom. Ivanu su zapravo likvidirali u„hapšenju“ nakon propasti Hrvatskoga pro- ljeća, a s njom je otišlo i dijete u utrobi. Izvješće o smrti bila je laž i njezina je smrt zauvijek ostala nerazjašnjenom. Imat će Martin sina iz drugoga braka,Tomicu, koji će braniti Hrvatsku u Vukovaru i podleći ranama.