Nova Istra

216 USUD JUNAKA TRAGIČNE PRIČE Nikola ĐURETIĆ: Posljednja predaja , Naklada Đuretić, Zagreb, 2016., 253 str. „S nadom da nas neće zaskočiti... ako već nije prekasno!“ E, moj spisatelju, da nema ufanja u Boga, bilo bi prekasno. Jer, sve se upravo tako ili vrlo slično dogodilo stoti- nama tisuća Hrvata, ako ne 1971., kao u Tvojoj knjizi, onda 1945., ili 1991. Ovako kažem: život je bio kao barčica na silno valovitu moru, krhka i puna strahova, ali i mirnih vidika, blistavih sunčanih dana koje preskačemo u ovako gorkome tekstu. O temi života u komunizmu od 1971., s retrospekcijama od Drugoga svjetsko- ga rata nadalje pa sve do danas, kad smo pri kraju drugoga desetljeća 21. stoljeća, ovako kako piše Nikola Đuretić rijetko se pisalo u našoj književnosti. Ne samo te- matski, nego talentirano književno, jezično i sintaktički u hrvatskome duhu, psiho- loški produbljeno bez pretjerivanja i afektacije, a povijesno gotovo dokumentarno. Aralica, Horvatić, Hitrec i još ponetko u obliku romana, u inozemstvu ponajviše dokumentarne i memoarske literature, a u domovini uratci iz nepriznatih krugova gdje se svojim tragizmom ističu nezaboravni likovi Mate Marčinka i Zlatka Tomi- čića (koji je, kao spisatelj, najdulje od svih proveo u samici, pet godina). Upravo ta povijesna činjeničnost povezuje nas koji smo proživjeli zajedno s au- torom Nikolom Đuretićem upravo to vrijeme i ponijeli ga u pamćenju, a ono nas danas prekrilo i strmoglavilo u nigdinu, uništenjem Udbinih dosjea koji su itekako postojali. Dakle, nisu nas uništavali samo metodama totalitarnoga režima: progo- nima, prisilnim egzodusima, preslušavanjima na Udbi i po stanovima, zatvaranji- ma po kazamatima, uskraćivanjem radnih mjesta, pa čak i telefona, premlaćiva- njima i krvoločnim atentatima diljem svijeta, nego su na koncu svojega crvenoga carevanja uništili mnoge dokaze, fascikle s dosjeima, selektirali ih i „instalirali“, i u Nevenka NEKIĆ,