Nova Istra

19 Daniel NAČINOVIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST Pas Lafko: Znate što, ja ću tu, ovako uz vrata... Mačka Romilda: Navikla sam uz ognjište; evo, ovdje ću... Pijetao Riki: Ostat ću za stolom. Možda još štogod kljucnem. Magarac Njako: Idem ja pred vrata. Na gnojištu je sasvim ugodno. Lafko, možeš ugasiti svijeću... ( Pas Lafko gasi svijeću. ) Mjesečina osvjetljava sobu. Noćna muzika: hrkanje i buncanje u snu. – Postament izvan scene. Na malom „platou“ razbojnici Kesar, Bulbo i Žderko. Kesar: Ona tamo neman, ono nešto u kući sigurno misli da smo mi odlepršali... Bulbo: Da se bojimo, hoćeš reći? Da se bojimo dlakave i pernate piramide? Kesar: Slušaj, Žderko, ti imaš oštar vid..., vidiš li ti našu kolibu? Gori li svjetlo? Žderko: Malo mi smetaju stabla ili oblaci..., ali fidim, dobro se fidi... Sfjetlo je ugašeno. Kesar: Onda ovako... Ovo ti, ja harambaša, zapovijedam: Sad ćeš polako otići tamo, do kolibe, rastvoriti vrata i vidjeti što ima novoga. Čini se da je ona urlikajuća strahota otišla... Bulbo: Pa da, ne možemo ostaviti stvari... A i ti si, Žderko, tamo negdje ostavio novčanik... Žderko: Ma kakaf nofčanik!? Odnijele ga fještice... Čekajte, kao da fidim sfjetlo...