Nova Istra

17 Daniel NAČINOVIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST Bulbo: I imali smo bolju gozbu od ove... Kesar: Ne fali joj ništa. Imamo mesa, kosti, zelja, od čorbine čorbe čorbu; imamo i kruha, jaja... Čak i karfiola! Imamo, evo ( dovlači veliku pletenu bocu ), i vina! I zato: pjesma! Razbojnici pjevaju: I neka nam bude slasno; nek’ ne bude odveć masno! Jer mi tako ručamo rijetko i večeru jedemo kasno. Nek’ čaše lete u zrak! Sad objesi pušku o klin! Jer bit će što bude – hej, hoj! U zdravlje, braćo: čin-čin! Razbojnici ponavljaju pjesmu; no, u jednom se trenutku naglim udarom rastvara pro- zor ..., a izvana se začuje zapovjednički glas ( Pas Lafko ): Na svoja mjesta! Jen’, dva, tri! U taj tren magarac prebaci prednja kopita preko prozora u unutrašnjost sobe. Na nje- gova leđa popne se Pas Lafko, na pseći hrbat skoči Mačka Romilda, a na Romildin se hrbat uzvere pijetao ... Tada počinje strahovita buka: njakanje, lajanje i režanje, mijau- kanje i frktanje, kriještavo kukurikanje: Io-io-io-iooooooooooo! Vau, vauuuu...Vao! Vao! Mijaoooooooooo! Frrrrrrrkhhhh! Kukurikuuuuuu! Kekkerekheeeee! Čuje se i dio pjesme „U Bremenu bit će festival ... “ Isprepadani i ispunjeni užasom, razbojnici skaču na sve strane, vičući: U pomoć tkogod bio vani! Heeeej... Ovo su vukodlaci i vampiri! Spašavajte sve što dohvatite... Aoj, gdje je moja glava... Tko je ugasio svijeću? Pali svijeću, ništa ne vidim... Ne, to nije moja glava!? Vrata, vrata! Gdje su vrata! itd. Razbojnici bježe van. Nakon strašne strke, životinje silaze jedna s druge; ulaze u sobu i pohlepno se hvataju stola prepunog hrane. Jedu i piju. Pas Lafko već je upalio svijeću! Mačka Romilda: U slast, junaci! To je bila pjesma, prava..., kako rekoste?