Nova Istra

11 Daniel NAČINOVIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST Pijetao Riki (pjeva): K’o klarinet kukurikati! Jen’, dva, tri: Kikirikiiiii! ( Kraj pjevanja. ) Magarac Njako: A ovdje u štali, u dvorištu... Gnjavaža i sramota! Kad zanjačem, djeca mi se rugaju, pa me bedasto imitiraju: onako, io-io-ioooo! Vidjeli ste to!? Pas Lafko: Jesmo... i čuli smo. A mene – što kažete? – mene gospodar vuče na uzici vezanog za bicikl... I tako, dok on pedalira prašeći cestom, ja moram trčati za njim, ovako star i bez penzije... Mačka Romilda: I kako me samo vuku za rep... ovi divljaci, ta dječurlija...! A gospođa vještica me metlom tjera čim provirim u kuću... Grozno! I gađaju me trulim krumpirima! Ne stignem ni mijauuknuti! Pijetao Riki: Imaš sreće, Romilda! Mene gađaju kamenjem! A to i nije najgore! Čuo sam od onih dviju djevojčura iz kuhinje..., čuo sam..., pa to je nešto... Magarac, pas, mačka i pijetao: Reci, reci, Riki, da i mi znamo... Pijetao Riki: Čuo sam da se sprema velika fešta! A mene će očerupati i potom skuhati u loncu! Magarac, pas i mačka – pijetlu: U loncu..., skuhati u loncu? I onda će te pojesti?! Pijetao Riki: Ah, ne mogu sad o tome ni kukuriknuti... Spominjala se neka svadbena juha... Magarac Njako: J ȇ , braćo i ti sestro..., a što sam ja čuo od mesara i njegova šegrta? Da će od mene praviti mortadelu! Pobjeći moram! Io-io-iooooo! Iz petnih žila!