Nova Istra

10 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Daniel NAČINOVIĆ najmuzikanti iz Bremena! Magarac Njako: Uz malo vježbe, ako se potrudimo... Zar ne, Romilda? Mačka Romilda: Ma kakva vježba! Mi pjevamo čak i bez nota! Pijetao Riki: Nego, najprije se moramo dogovoriti, hoćemo li pjevati ili svirati... Kikirikiiiii! Na primjer: jel’ to pjevanje ili sviranje? Pas Lafko: I jedno i drugo! U tome je stvar, Riki! Mi možemo i pjevati i svirati istovremeno! Mi zapravo sviramo na pjevački način, a pjevamo... svirajući! Magarac Njako: Točno. Mi smo muzikanti s prirođenim vokalnim glazbalima! Pas Lafko: Vau, vauuuuuuu! Kako je to lijepo rečeno! I ja sam to, Njako, tako htio reći! Mačka Romilda: Mijauuuuu... I ne trebaju nam pojačala, ni mikrofoni, ni dirigenti... Idemo! Svi (pjevaju): Ne, nema vam nikoga boljeg od nas... Magarac Njako (pjeva): K’o trombon da može njakati! Io! Io! Pas Lafko (pjeva): K’o truba da može lajati! Vao! Vao! Mačka Romilda (pjeva): K’o violina mijaukati! Mijao! Mijao!