Nova Istra

96 Jelena LUŽINA , Skopje (Makedonija) PATNJA, πᾰ́θοσ , PATETIKA ITD. „ U Perzijancima se pobjednici, Grci, na sceni uopće ne pojavljuju. A i zašto bi, kad su svoje odradili na bojnome polju te sad, nevidljivi a sveprisutni, uži- vaju u pobjedi. Ili – izvjesnije – u porazu i patnji protivnikovoj. Formalna i fizička odsutnost Grka neusporedivo je naglašenija (‘opipljivija’) od posve- mašnje perzijanske prisutnosti u poniženju i očaju koji vapi do neba. Kad pobjednici pišu tragediju o neprijatelju nad kojim su prethodno trijumfirali u borbi, onda je neizbježno da to čine tendenciozno jer ga žele i mogu pobijedili višestruko: u povijesti, umjetnosti, vječnosti. “ Prema kratkome i jasnome tumačenju Hrvatskoga jezičnog portala (dalje: hjp ), pat- nja je „stanje ili svojstvo patnika“. Točka. Ne znam jesam li u pravu, možda samo nepotrebno dramatiziram, ali mi se čini, ne znam zašto, da bi se ovo pragmatično leksikografsko objašnjenje mnogima moglo učiniti odveć jednostavnom. Mislim na one koji su patničko svojstvo ili stanje proži­ vjeli ili ga upravo proživljavaju – ma gdje, ma zbog čega, na ma koji način... – te im njegovo svođenje na samo četiri riječi vjerojatno izgleda odveć reducirano. I neuvjer­ ljivo. Jer na vlastitoj koži osjećaju da je patnja nemjerljivo složenija i gadnija pojava. Nipošto ovako štura, ispražnjena od svake emocije. Međutim, hjp takvim će nevjer­ nim Tomama učas ponuditi mogućnost – a sve u okviru istog klika i podklika – da vlastitu nevjericu ili neslaganje provjere brzo i lako. Naime, munjevito će ih uputiti na nedvojbeno srodnu leksičku„pododrednicu“ patnik – imenicu muškoga roda, op­ sežniju i eksplicitniju od ishodišne joj feminilne „prethodnice“ – koja objašnjava da je dotični patnik „onaj koji pati, koji trpi velike patnje; paćenik, patilac“ ( ibid. ) Time se značenjsko polje obiju imenica i odrednica kompletira i zatvara, sugerirajući, suz­ držano, kako patnja možda i nije neka ekskluzivna ili egzotična pojava kakvom nam