Nova Istra
92 PATNJA Irvin LUKEŽIĆ stala izravno od gladovanja, bolesti, očaja i neurastenije. Ali nisam mogao pristati da budućnost remek-djela bude usiljena mučeničkim i žrtveničkim receptima koji su posvuda previše lijepo poznati i obdjelavani. Činilo mi se da duh iz ovog kulta žrtve može preći u višu etapu samoprijegora, u kojoj će razviti i odricanje i samog pono sa patnje, zaslugu patnje, koja barem u jednom smjeru ostaje jalova i neproizvodna. Jer ona patnja, koja je donijela darovitost i bujne, ponešto jednolične talente, ona je urodila i megalomanijom, željom za genijalnošću kao endemičkom pojavom, neza sitnim egoizmom i ekshibicionizmom, preburnom osjećajnošću i kultom neizlječi ve bolesti.“ 75 Početkom tridesetih godina u splitskom časopisu Magazin sjeverne Dalmacije ja vio se svojim novelističkim prvijencima Vladan Desnica, pisac osobito skladna i smi rena izraza, čiju književnu okosnicu stvaranja tvore novele i romani. Prvi dio temat skoga kruga njegovih novela obilježen je regionalnim i zavičajnim motivima ruralne sredine dalmatinskoga priobalja, a drugi psihloško-meditativnim novelama u koji ma je u središtu intelektualna analiza, promišljanje, esejiziranje i psihološko portre tiranje likova. Za drugi krug novela karakteristične su moderne pripovjedne tehni ke (introspekcija, esejizam i pripovjedni monolog), za razliku od prvoga, u kojemu prevladava tradicionalni način pripovijedanja, blizak realističkome modelu. 76 Kao zreo umjetnik javlja se dvama romanima ( Zimsko ljetovanje , 1950. i Proljeća Ivana Galeba , 1957.), koji omeđuju tridesetak novela i pripovijesti. Proljeća su, po svojoj fakturi, kompleksan roman ideja, psihološko-meditativan, u koji je uključeno sedam već objavljenih novela, a koji je istodobno ostao otvoren novim dopunama i prerad bama. 77 Prema Žarku Paiću,„cjelokupno književno stvaralaštvo Vladana Desnice, njegov roman Proljeća Ivana Galeba i nekoliko eseja koji nadilaze vrijeme svojega nastanka i još uvijek plijene svojom misaonom snagom, više se od svih drugih modernih hr vatskih književnika – pa čak i Krleže i Marinkovića – može čitati kao pokušaj re fleksivne avanture književnosti. Njegov je amblematski roman uistinu refleksivno kognitivni proboj u bit egzistencijalnog nabačaja čovjeka u svijetu bez Boga, morala, odgovornosti i ljubavi. Stoga je riječ o jednom vjerodostojnom romanu egzistencije kao ideje nesvodive životne avanture čovjeka koji samo umjetnošću može preboljeti ništavnost svijeta. Desnica nije egzistencijalist niti Sartreov sljedbenik, nego autet nični romanopisac moderne svijesti o vremenu kao vremenovanju ljudske i konačno sti svijeta iz iskustva refleksivnoga subjekta pripovijedanja. Njegovi su eseji o umjet 75 Isto. 76 B. Maleš,„Pogovor“, u: V. Desnica, Konac dana , Mladost, Zagreb, 1990., str. 191-196. 77 I. Frangeš, Povijest hrvatske književnosti , nav. dj., str. 443.
RkJQdWJsaXNoZXIy NjQyNzA=