Nova Istra
48 PATNJA Dragutin LUČIĆ Luce iz Kopenhagena, što je jedan od rijetkih pseudonima koji nije iz mislio on sâm), Kierkegaard u Berlinu zimi 1841./1842. piše osvrt na Scribeovu jednočinku Les premieres Amours ( Prve lju bavi )2, koju je desetak godina ranije, u Heibergovu prijevodu s francuskoga na danski prvi put kao student „gledao“ u Kopen hagenu. Koliko mu u tom de setogodišnjem razdoblju znači dotični voudeville , koji je, kako kaže, na više načina došao u do dir s njegovim životom, svjedoči, među ostalim, i priznanje da je bio na izvedbama Scribove jednočinke „na danskom, njemačkom i francuskom“ u zemlji i inozemstvu. Bio je uvjeren – kako stoji u njegovu osvrtu naslovljenom Prva ljubav (singular!) na Scribeove Prve ljubavi (plural!) – da bi, osmotren u tom kontrapunktu singulara i plurala, upravo taj Scribeov komad trebao učiniti besmrtnim te da pravu istinu na rečenog voudevillea , kako samouvjereno kaže,„nitko ne razumije bolje od mene“. De gustibus ... Premda se općenito drži da humor, pa ni crni, nije najsretniji izbor za pri kazivanje patnje, sljedećih nekoliko invektiva kao da demantiraju takvu predrasudu. Naime, Kierkegaard, uz Charlesa, koji je po njemu „jedan od najgenijalnijih liko va“ što ih je Scribe stvorio za pozornicu, ispisuje sljedeću rečenicu:„stvarni Charles ima to zadovoljstvo da bude osobno nazočan svom pogubljenju in effigiae , odnosno ( u rezignaciji ) „u odsutnosti“, iako sintagmu„stvarni Charles“, s obzirom na to da se događaj zbiva na kazališnim daskama, treba uzeti s određenom humornom notom koja, uz ironiju, u Kierkegaardovu opusu ima ekskluzivno, iako još uvijek nedovolj no propitano mjesto te se poslovično brka s komičnim. U bilješci se objašnjava da je u slučajevima kad osuđenik na smrt nije bio uhićen u razumnom roku, presuda izvršena u odsutnosti,„pogubljena“ je lutka koja je osuđenika ritualno predstavljala – pogubljena je, takoreći, marioneta kako bi Zakon, kao ono opće, barem simbo lički, da se ne rekne karikaturalno, potvrdio svoju sveopću valjanost. Smjerajući na cjelinu predstave, a onda osobito na spomenutu scenu, dopisuje važnu napomenu 2 Augustin-Eugene Scribe (1791. – 1867.), francuski dramatičar. Søren A. Kierkegaard, 1813. – 1855. ( izvor: narod.hr )
RkJQdWJsaXNoZXIy NjQyNzA=