Nova Istra

40 PATNJA Aldo KLIMAN ko, o iznevjerenom europskom duhovnom i civilizacijskom raju i sjaju, od kojeg je ostao samo decentno dizajniran brend s ekonomskom i kulturološkom pozadinom pod nazivom„Europska unija“ za dnevnu međunarodnu slatko-političku uporabu, iza kojeg stoji tek golemo diskontno skladište moralno ukiseljene euroatlantske bi­ rokratske robe. Zato nikako i nipošto ne treba poistovjećivati i izjednačavati pojam europska kultura s pojmom Europska unija. To su dva dijametralno suprotna poj­ ma, ali ovaj drugi jest taj koji nam prodaje prvi kao vlastiti brend koji apsolutno nije zaslužio. Sve je ostalo laž i snubljenje. Dogodila se, dakle, veleizdaja u makedonskome narodu, izdajstvo, najgori, naj­ bjedniji i najprizemniji ljudski čin. Dogodila se prijevara nacionalnih razmjera, igra za lakovjeran narod: tri kutijice šibica i staniolna loptica. Ali to je samo pronađen međunarodni, ponaprije europski i NATO-ov modus operandi , katalizator koji je za­ pravo funebralni modus morendi koji je omogućio da se ubrza sve, da iluzija postane ne samo uvjerljiva, već čista stvarnost, da eksperiment samoukinuća, parlamentar­ nog samoubojstva makedonskoga naroda kao jedinstven fenomen u svjetskoj povije­ sti uspije pred očima onih euroatlantskih bolesnika koji ga izvode i pred očima onih za koje ga izvode, makar taj eksperiment bio samo najbanalnije paljenje žigice koja će kratko bljesnuti, planuti i jednostavno sagorjeti, čime će taj potpuno besmislen, a zapravo poražavajuće i dalekosežno katastrofalan eksperiment istoga časa završi­ ti. Pitam se što to Europi treba? Kakva je to idiotska zabava? Zašto se tako duboko urušila u nemoral i nehumanost? Zašto poput bijednoga, potkupljenog nogomet­ nog suca jednima dodjeljuje crvene kartone, a drugima poklanja jedanaesterce? Zar svi koji to čine nisu smrtni i zar ih tragedija makedonskoga naroda koju prouzro­ čuju neće daleko nadživjeti? Zašto se Europa danas, u 21. stoljeću, davi u tom po­ litičkom i moralnom sodomističkom hedonizmu, u tome prežderavanju i opijanju besmislom i glupostima? Kako smo dopustili to da ti orvelovski mračni i ništavni birokrati s crnim torbama i kravatama zavladaju nama, našim osjetilima, ali nada­ sve našim erazmovskim, morovim, volterovskim, raselovskim, sartrovskim umom? Kako smo se samo tako prepustili toj europskoj muholovki, tome užasnom virusu ahumane praznine i bezidejnoga političkog blebetanja? Prisjećam se nakraju ohrabrujućih, utješnih Gandhijevih riječi koje sam jednom zabilježio: „Nijedna se zemlja nikad nije uzdigla, a da nije bila pročišćena u ognju patnji“. Neizmjerno bih volio kad bi tako bilo i s mojom prvom, najvoljenijom do­ movinom Makedonijom, i s mojim dobrim, miroljubivim makedonskim narodom, i s mojim prelijepim makedonskim jezikom, i s tom divnom, nadahnjujućom kul­ turom i nadasve besmrtnom glazbom, cijenjenom diljem svijeta. Ali bojim se da je sada prekasno za to. Neizlječiva je autoimuna, iznutra razarajuća i razdiruća bolest naroda-djeteta koje nikad u svojoj punini do kraja nije odraslo do potpune nacio­