Nova Istra
36 PATNJA Aldo KLIMAN Ali, nažalost, ne i za Republiku Makedoniju i za makedonski narod, čija se dra matična sudbina sada, pod strogom paskom i u koordiniranoj euroameričkoj i NA TO-ovoj organizaciji i režiji na najgrublji i najprizemniji način definitivno privodi kraju. Raspadom SFRJ, kada je stvorena neovisna i suverena Republika Makedonija, go tovo svi stari akteri otimačine odmah su, svatko na svoj način, stavili nekakav veto na njezinu budućnost: Republika Bugarska priznala je Makedoniju pod njenim ustav nim imenom, ali nije priznala makedonski narod, jezik te nacionalno-povijesno i kulturno nasljeđe; Republika Grčka nije priznala ni ustavno ime Republike Make donije ni makedonski narod; Republika Albanija priznala je makedonski narod, ali ne i Republiku Makedoniju pod njezinim ustavnim imenom. Republika Srbija pri znala je i ustavno ime i makedonski narod, ali je svijetu ostala upamćena morbidna slika Vojislava Šešelja ovješenog o spomen-ploču ASNOM-a (Antifašističkog sobra nja narodnog oslobođenja Makedonije), koju je bijesno trgao sa zida manastira Pro hor Pčinski u kojemu je 2. kolovoza 1944. godine donesena odluka o konstituiranju ASNOM-a u vrhovno zakonodavno tijelo Makedonije i o uvođenju makedonsko ga jezika kao službenoga u makedonskoj državi. Akteri aktualne politike u Srbiji, u kontekstu i u stilu svih mogućih današnjih međusobnih euro-balkanskih ucjena pred vratima EU-a i NATO-a, sada se nabacuju i mogućnošću povlačenja priznanja ustavnoga imena Republike Makedonije. Razrješenje toga gordijskog čvora Republika Makedonija i makedonski narod vidjeli su u ulasku u EU i NATO, čime je definitivno zapečaćena sudbina njihove stvarne neovisnosti. Jasno je da nije bilo gotovo nikakvih drugih mogućnosti izbo ra, ali EU i NATO dobili su, nažalost, u svijesti makedonske javnosti gotovo mit ska obilježja; glavna je mantra i tamo „euroatlantske integracije“, čijoj je promidžbi u Makedoniji znatno pridonijela i politička unisonost oko toga pitanja u inače stra nački ekstremno bipolarnoj državi. No, desni konzervativni centar, koji bjesomučno i neopravdano prozivaju za makedonski nacionalizam, našao se na putu euroatlant skih agendi, osobito zbog neciviliziranoga grčkog opetovanog zahtjeva za promje nom ustavnoga imena Republike Makedonije, potpunog parlamentarnog bojkota socijaldemokratske opozicije u želji da se i bez izbora dočepa vlasti, stalnoga i nere alnog povećanja te problematiziranja zahtjeva albanske manjine u Makedoniji i još mnogočega iracionalnog što se ovdje ne dâ ispričati, što je zakuhalo i kuminiralo tzv. „šarenom revolucijom“, jednom od onih obojenih revolucija koje, organizirane i fi nancirane sredstvima međunarodnih centara moći, prema istom uzorku posljednjih desetljeća haraju postkomunističkom Europom. I na prijevremenim izborima u prosincu 2016. godine po broju osvojenih man data pobijedila je stranka VMRO-DPMNE koja je bila na vlasti u posljednjih 11
RkJQdWJsaXNoZXIy NjQyNzA=