Nova Istra

35 Aldo KLIMAN PATNJA što se Republike Makedonije i ostalih zemalja bivše federativne države tiče, proces je izrazito progresivan: jedan se manji, jugoslavenski unitarnistički hegemonizam za­ mjenjuje daleko većim i sofisticiranijim europskim unitarnističkim hegemonizmom, koji se, doduše, još nije potpuno raskalašio zbog mnogih unutarnjih briga EU-a, ali je već dobrano pokazao svoje pravo bešćutno lice. Cijena te europske i euroatlantske zabave previsoka je za sve narode koji nisu bili pri prvome ukrcaju u euroatlantski vlak, već su se počeli postupno priključivati tek nakon raspada velikoga socrealističkog bloka, ali nitko nije imao nezahvalniju i težu poziciju od makedonskoga naroda jer se prethistorija negiranja njegova postojanja, identiteta, jezika i kulturnoga nasljeđa, grubih denacionalizatorskih – grčkih, bugar­ skih i srpskih – nasrtaja tijekom cijeloga te, osobito sredinom i u drugoj polovini, 19. stoljeća – dok je Makedonija još uvijek bila cjelovita unutar ostataka europskoga dijela Osmanskoga Carstva – kao i historija dijeljenja i otimanja njegovih povijesnih etničkih teritorija protreže na punih 150 godina, do dana današnjega. Predugo je to razdoblje da bi se neupućenoga s lakoćom provelo kroz duboku šumu složenih povijesnih istina, grubo kontaminiranih i gusto isprepletenih gotovo neprohodnom šikarom poluistina, laži i pseudohistorijskih fantazmagorija, kreira­ nih u osvajačkim propagandama i politikama susjednih zemalja, koje će se sve više pojačavati, ubrzavati, usložnjavati i histerizirati sve do danas, do ovih tragičnih do­ gađaja o kojima sada govorim. No, za ovaj kontekst ovdje bit će dovoljno podsjetiti na činjenicu kako je 1912. u Prvom balkanskom ratu, koji su pokrenule Srbija, Bu­ garska, Grčka i Crna Gora, osim protjerivanja Turaka iz toga dijela Balkana, glav­ ni cilj prvih triju potpisnica ratnoga pakta bio podjela Makedonije, svakom onoliko koliko u tom kaosu stigne zgrabiti. Drugi je balkanski rat, pak, 2013. poveden radi dovršetka procesa toga osvajačkog grabeža i radi konačnoga razmještaja mreže no­ vostvorenih političkih granica na teritoriji već podijeljene Makedonije, koja je u svim predratnim propagandama i tretirana samo kao teritorij koji jednostavno treba po­ dijeliti nakon oslobođenja od turske vlasti, s narodom kojemu će potom svatko od osvajača, umjesto najmnogobrojnijega, autohtonog domicilnoga makedonskog sta­ novništva i njegova identiteta, određivati i nametati tuđi, tj. srpski, bugarski i grčki identitet. Makedonija je podijeljena: najveći, egejski dio, gotovo 52% teritorija, pri­ pao je Grčkoj, pirinski Bugarskoj, a vardarski Krajevini Srbiji, dok je manji, zapad­ ni dio pripao Albaniji. Najgrublji i najvulgarniji istrebljivački i denacionalizatorski procesi tek su tada dobili maha, a u Grčkoj i s nedvojbenim genocidnim obilježjima. Kratki nacionalni smiraj i priznavanje imao je makedonski narod u svojoj Republici Makedoniji unutar SFRJ, koji, dakako, nije bio bez ostatka zbog prijetećega unitari­ stičkog klatna nad bilo kojim izraženijim nacionalnim poletom, naravno, jednim od najvažnijih razloga raspada bivše države. Sve je ostalo manje-više poznato.