Nova Istra

33 Aldo KLIMAN PATNJA tektiraju na vrijeme i oni snažno upozoravaju, alarmiraju, ali opsesivna moć stvore­ ne iluzije i lagodnost općega statusa quo , koji je oblik kakve-takve ravnoteže, tako su snažni da od svakoga heretičkog stava i slobodnog mišljenja, koji ih potkopavaju i prokazuju u interesu razaznavanja i spoznaje katkad i najopasnije stvarnosti, najra­ dije odvraćamo pogled i okrećemo glavu. Stoga mi, velim, ako ovo doživite kao herezu protiv šire europske stvarnosti koja nas okružuje i kojoj pripadamo, i više nego što to želimo, ne zamjerite jer ne govorim kao hladnokrvan promatrač, već kao netko tko duboko proživaljava osobnu patnju zbog svoga naroda koji su konačno, nakon njegove stoljetne dostojanstvene heroj­ ske borbe za slobodu i neovisnost, šarenim euroatlantskim iluzijama i lažima uspjeli zavesti, ošamutili ga i bezbrojnim drskim, otvorenim pritiscima i ucjenama nago­ vorili na povijesni nacionalni suicid. Riječ je o mome makedonskom narodu koji je izgubio kompas, naletio na euroatlantsku santu leda i raspao se iznutra. Ali izgubio je kompas samo zato što ga je prije svega izgubila i Europa te zalutala u sumanutu bezizlaznu eurounitarističku, hiperbirokratsku maglu, u kojoj će se, ako to dopusti­ mo, sve više i sve intenzivnije gasiti suvereniteti narodâ i zemalja članica i u kojoj će se tek događati i dogoditi još niz nacionalnih i svakovrsnih nesreća i lomova jer je na kormilu EU-a bahata, svojom moći, blagostanjem i slavohlepljem omamljena, apso­ lutno samozaljubljena europska politička elita koja, poput Aliena iz Osmoga putni- ka ima samo jedan jedini poriv – preživjeti sve, bez obzira na cijenu, i razmetati po briselskim i drugim kuloarima. Zapravo, svjedočimo unutarnjemu rasapu negdašnje sjajne, poletne, humane, so­ lidarne Europe, čijem smo se daljnjem usponu na tome tragu nadali, i grčevitom, pu­ nom ultrabirokratskih kočnica i unutarnjih međudržavnih ucjena s raznih strana na razne strane, preživljavanju današnje ambiciozne, ali posve nepouzdane Europe na stranputicama svih vrsta. Svjedočimo razvodnjavanju, izobličavanju i porazu jedne još prije nešto više od dva stoljeća prvi put izrečene plemenite ideje o europskome zajedništvu, koju je daleke 1813. godine sugerirao socijalutopist Henri de Saint-Si­ mon u tekstu Bacon i njegovo vrijeme , u kojem – doduše, retorički – poziva na „us­ postavu političke ustanove zajedničke svim europskim narodima koja bi ih politički povezala i zauzdala njihove pretjerane nacionalne težnje“. Pedesetak godina kasnije, 1867., najveći je svjetski anarhist Mihail Bakunjin bio mnogo određeniji kada je na Prvome kongresu Lige za mir u Ženevi, pozivajući na rušenje triju velikih centra­ liziranih feudalnih država, apsolutističke carske Rusije, Austro-Ugarske i Osman­ skoga Carstva, rekao: „Mi moramo željeti njihov raspad, kako bi se na ruševinama tih cjelina, organiziranih kroz despotizam i osvajanje odozgo prema dolje, mogla ra­ zviti jedinstvena slobodna država, organizirana odozdo prema gore kroz slobodnu federaciju općina u provinciju, provincijâ u naciju, nacijâ u Ujedinjene države Eu­