Nova Istra

282 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Mirko ĆURIĆ Nakon desetljećā zanemarivanja hrvatskih dijalekta, ponovno ih u književnu ma­ ticu uvode Vladimir Nazor ( Žen ȁ zapušćen ȁ ) i Antun Gustav Matoš ( Hrastovečki nokturno ) početkom XX. stoljeća pa su otada mnogi pisci objavili radove na nekome od hrvatskih narječja. Čini se da je velik utjecaj na očuvanje hrvatskih narječja imala i televizija jer su serije poput Gruntovčana , Maloga mista ili Prosjaka i sinova pokazale koliko se snage i životnosti krije u tim govorima, napose humora, kojim ni hrvatska književnosti, ali ni film, na standardnome hrvatskom jeziku nikada nisu obilovali; kao da je u kodovima jezika, koji smo usvojili kao književni, upisan nedostatak humora... Domovinski rat snažno je obnovio zanimanje za svekoliku baštinu, pa tako i za jezičnu, pokušalo se sačuvati sve što je trebalo nestati pred ratnim vihorom, a tu se zavičajno jezično blago pokazalo kao vrlo važno i odjednom se u gotovo svim krajevima gdje Hrvati žive pojavio niz autora i autorica koji stvaraju na dijalektima (možda i zbog izrazite razlikovnosti sprema jezika napadača), dokazujući koliko bogatstvo posjedujemo i kako je ovakva književnost gotovo po svemu ravnopravna onoj na standardnome jeziku. Među te i takve autore i autorice uvrstila se Ivana Ćurić, uknjiživši svoj niz od 68 kolumni pod nazivom Iz dnevnika jedne mlade (Tomislavgrad, 2017.). Knjigu je kritika odlično prihvatila, a još više čitateljstvo, posebice na književnim predstavlja­ njima jer se autorica pokazala odličnom interpretatoricom svojih proza. Logično je bilo da ova knjiga – uspješnica – dobije nastavak budući da je autorica nastavila u ustaljenom ritmu ispisivati kolumne (kratke priče) na portalu tomislavcity.com , tako da nastavak donosi novih 48 priča, prethodno objavljenih i „prokušanih“ pred publi­ kom na spomenutome portalu. Temeljne značajke ovih priča nisu se previše promi­ jenile u odnosu na one sabrane u prvoj knjizi: riječ je o kratkim pričama, napisanima duvanjskim zavičajnim dijalektom, s naglašenim humorom i naglašenom ženskom perspektivom. Premda je knjiga, ponovimo, zapravo ukoričen niz prethodno objav­ ljenih tjednih kolumni, što gotovo uvijek dovodi do određenih oscilacija, ona je sa­ držajno i tematski kompaktna: u njoj naša duvanjska mlada, naša Carrie Bradshaw – koja je našla svoga Facu u lokalnoj sredini, i koja ne traži „kruha preko pogače“ – priča o životu u jednome prostoru i njegovim vrijednostima, vrlinama i manama, koje nam se pokazuju kao posebnost, pa čak i egzotičnost. Carrie, naravno, nikada ne bi živjela sa svekrvom, ali ni s vlastitom obitelji, uživa u samoći i svojim tjeskoba­ ma koje ju pokreću, nikada ne bi ostala u provinciji i nikada ne prestaje trčati za No­ vim: novim muškarcem, novim cipelama, novim haljinama, novim iskustvima; nije se u stanju lišiti osjećaja da je sreća samo tamo gdje nema nas. A Ivana nas podsjeća na zaboravljenu, naizgled otrcanu mudrost – o sreći u malim stvarima! I o mudro­ sti običnih„malih“ ljudi!