Nova Istra

279 Franjo NAGULOV KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI što su Duga1 te Ekumenopolis slabiji su fragmenti – od nespretnih naslovnih rješenja do traljavo kapacitirana leksika, uz nedostatno discipliniranu sintaktičku strukturu. Završnicu ciklusa čini nenaslovljen tekst Prvo smo vidjeli, kao staru topovnjaču gdje nalazimo upravni govor; ostaje dojam teške uklopivosti istoga u rukopisni kontekst. Naslov je petoga ciklusa Za koprivama [II] . Ciklus je obilježen stilskim manevri­ ranjem koje, usprkos mjestimičnim potvrdama jezična umijeća, narušava postojanost rukopisa. Tomu možemo uvodno dopisati nenaslovljen prijelazni pjesmoprozni fra­ gment Veliko stoljeće administracije koji, zahvaljujući radikalnoj leksičko-sintaktičkoj gustoći te razmjerno dosljednoj primjeni opkoračenja, stilski asocira na pismo po­ kojnoga Elia Panelle čija zavidna rukopisna ostavština zaslužuje dodatni istraživač­ ki napor. Prije kartografije tekst je iz čijega bi se čitanja dalo naslutiti autorski mo­ žebitno nesvjesno nastavljanje pisanja prvijenca, a na tom je tragu i, stilski doduše ogoljeniji, tekst Žive. Zadnja košnja šesti je rukopisni ciklus otvoren nenaslovljenim pjesmoproznim zapisom. Posrijedi je isječak rezignirajućega Mamutica tame, mravinjak, monolit zna­ čenjskog patosa, pripisiv kakvoj predapokaliptičnoj slutnji na tragu Lautréamontove mračnjačke sintakse. Uzmemo li primarno u obzir sintaktostilistički plan, na sličnu je tragu tekst Bruckner ex machina . Neonaturalistički predznak možemo pripisati vrlo dobro nenaslovljenu tekstu Hrđava kugla i dalje se vrti ; pritom valja obratiti po­ zornost na suptilno ostvarenu sliku fizičke dekompozicije u izvedbeno iznimnoj dru­ goj kitici: Ribe su nijeme / i kušaju uhom kako zrnca soli / ispunjaju ušća: Svoju ikru u boli / sade u vrtove dna / gdje bobe metana / polaze gore . Tekst Kosci ističem zbog naslovne poveznice, uz opasku, u odnosu na cjelinu, nepotrebnoga grafostilističkog iskakanja; ovdje, kao i u jednoj ranijoj situaciji (nenaslovljen tekst Čuli smo rađa se , iz trećega ciklusa), primjećujemo ne odveć sretno posezanje za inačicom stepeniča­ stoga stiha. Zaključni je tekst rukopisa također nenaslovljen ( Od jutra, od vjetra ) te je ponešto liričnijega hipersenzibiliteta, koji bi mogao naznačiti smjer daljnjega au­ torskog razvoja: Svemir prodire lakše u prozirnu / jabučicu Zemlju / izbuljenu strahom i skučenu u mraku // U dnu mulja noći ono jedno žablje oko . Iz napisanoga je, nadam se, lako zaključiti kako je posrijedi rukopis čije čitanje navodi na naslovno postavljen upit. Doista: je li moglo bolje? Moram napomenuti kako je mjerilo vrednovanja rukopisa, sukladno već navedenom obzoru očekivanja, bilo iznimno oštro. Drugim riječima, rukopis neupitno spada među jača pjesnička ostvarenja hrvatskoga pjesništva u prethodnoj godini. No, ono što nipošto ne smije­ mo prešutjeti jest ukupan kvalitativni „regres“ u odnosu na prvijenac kojim je autor bio izazvao oduševljenje i u strožih ocjenitelja aktualne pjesničke prakse. Na trenut­ ke čak ostaje dojam kako je isti blistav prvijenac autor pokušao napisati po drugi put. Ili mu barem dopisati nastavak. Koji je, supostavljajući ih pa uspoređujući drugi s