Nova Istra

277 Franjo NAGULOV KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI tivnim konstrukcijama: Svatko svoj protestant, žedan / neposredovanja, šalicā glazbe / lakih zora iznad ulica / jasnih od posla i dana . U prvoj strofi teksta U ime obitelji primjećujemo figuru ponavljanja ne odveć uvjerljive izvedbe: Bila sam suha / krošnja domaćinstva / plodove mi pojela učmala blizina / bila je jača / i htjela ih je još još još . Tekst 00:00 nešto je narativnije prirode te osobito razvidne estetičnosti s problema­ tičnim položajem pomoćnoga glagola biti u drugoj strofi: Jedan po jedan smo ustajali / suočeni s crvenim očima satova u mraku . Semantosintaktičke konstrukcije povre­ meno su nepotrebno opterećene podvlačenjem, smjelo ću reći, autorove nedvojbene teorijske osviještenosti, što na kvalitativnom planu, međutim, posljeduje protuefek­ tom. Kao primjer navodim treću strofu nenaslovljena teksta ( Krenuli smo hodnikom u najkasnije proljeće): Napuštajući grad, u nedostatku glasova / duboko smo studirali sin- taksu drvoreda . U istom tekstu, a uz stilski upečatljivu primjenu anafore, svjedočimo upečatljivu trenutku (peta kitica): kojim redom smjena žutih i zelenih tonova / kojim ključem breze ili javori pred praznim / oknima stubištā . Razvidniju liričnost primjeću­ jemo u završnici cjeline, nenaslovljenu tekstu Gudalom dubi jamice , čija je završnica jedan od rukopisnih vrhunaca: Ja se penjem s mačkama na lijesku i odande / gledam niz ceste // u zlatne peći istoka / odakle se valjaju prozori i brajde . Prelasci iz jedne u drugu cjelinu, uvodno sam napomenuo, odijeljeni su pjesmo­ proznim fragmentima – posrijedi su redom nenaslovljeni tekstovi koje, usprkos pri­ vidnoj strukturnoj disperziji, možemo čitati i kao zaseban ciklus teorijsko-esejistič­ kih naznaka visoke pismenosti. Druga cjelina, naslovljena Za koprivama [I] , započinje nenaslovljenim tekstom Ovaj i takav dio grada jedini , koji je lucidno odmjeren, stilski discipliniran komad možebitno opterećen korištenjem pokazne zamjenice dvaju stupnjeva deikse ( ovaj/ taj ), što je već pomalo prepoznatljiva boljka pojedinih novijih glasova suvremenoga hrvatskog pjesništva. Tekst Amerika, zapeta puška uočljivijega je angažmana, ali uz prijetnju „skliznuća“ u nepoželjnu zonu pamfletizma, što je osobito zorno u trećoj strofi: Blago sam oplakao, buržujskije / od vaza od mramora / Ameriku i Englesku i sve druge / zemlje proleterske . Nenaslovljen tekst Puno, puno kasnije , bez najave, uz opasku kako isti jako podsjeća na diskurs pjesnikova prvijenca, ujedno je pokaza­ teljem autorovih iznimnih kapaciteta sadržajno-semantički složene, ujedno poželj­ no „pričljive“ metafore. Nenaslovljen tekst Još jednom pokazatelj je rukopisno čestih posezanja za prilogom i/ili priložnom sintagmom, koji su u odnosu na sintaktički kontekst odijeljeni zarezom, što je stilski slično rješenjima u novoobjavljenim zbir­ kama Mehanika peluda Martine Vidaić ili Doba bršljana Davora Ivankovca (obje ta­ kođer iz 2018.). Povijest prava naslov je trećega ciklusa koji otvara tekst Hegel kaže jebiga te ko­ jem, u odnosu na rukopisnu cjelinu, možemo pripisati značajnije stilsko odstupanje