Nova Istra

276 JE LI MOGLO BOLJE? Goran ČOLAKHODŽIĆ: Pred gradom su kosci , HDP, Zagreb, 2018., 104 str. S razlogom ću započeti nešto pristranije. Gorana Čolakhodžića (Zagreb, 1990.), dobitnika dviju prestižnih književnih nagrada ( Goran za mlade pjesnike 2015. te Mostovi Struge 2017.), smatram jednim od najtalentiranijih autora najnovijega vala hrvatskoga pjesništva, sukladno čemu je i horizont očekivanja u odnosu na njegovo pismo izraženiji no što je to u nizu drugih slučajeva. Neobjektivno, znam, k tomu i pomalo nepravedno. Ali tko god da je čitao Čolakhodžićev prvijenac Na kraju taj vrt (2015.), siguran sam, nije mogao ostati ravnodušnim. Konceptualno pisana i zanatski pribrana nova mu zbirka sadrži četrdeset i četiri teksta raspoređena u šest ciklusa, uz svojevrsne nenaslovljene pjesmoprozne umet­ ke koji su prijelaz iz ciklusa u ciklus. Uvodni tekst, onaj koji dakle prethodi prvoj cjelini, nudi svojevrsnu demistifikaciju ili, pak, remistifikaciju prostorno-vremen­ ske relacije. Prva je cjelina naslovljena Razlaz , a otvara je nenaslovljen tekst Gledaj sveučilišnu bolnicu (nenaslovljene tekstove, dakako, navodim citirajući prvi stih), prepoznatlji­ ve pričljivosti, obilježen, k tomu, opkoračenjima kakva često primjećujemo u pismu mladih „Goranovaca“ posljednjih godina. The man looks them all tekst je mjestimice jakih trenutaka, ali i povremenih slabosti kao posljedice posezanja za gustim geni­ Franjo NAGULOV