Nova Istra
272 SOLIDAN ROMAN, ALI NE BEZ MANA Jurica PAVIČIĆ: Crvena voda , Profil, Zagreb, 2017., 354 str. Kao pisac, novinar, filmolog i filmski kritičar, Jurica Pavičić (1965., Split) nije nepo znat hrvatskoj javnosti, a nedavno se posebice našao u središtu zbivanja. Razlog je tomu nagrada „Fric“ tjednika Express za njegov sedmi po redu roman, Crvenu vodu . Osim romanā, objavio je zbirke priča, pripovijetke, eseje i feljtone te jednu dramu, a nagrađen je brojnim nagradama. Za Crvenu vodu , osim„Frica“, dobio je i nagradu „Ksaver Šandor Gjalski“. Pavičić radnju ovoga kriminalističkog romana smješta u fiktivno Misto, maleno mjesto na dalmatinskoj obali u blizini Splita, tipičnu sredinu gdje se svi poznaju, sve je dobro uhodano, sigurno i uvijek isto – sve dok se jedne večeri ne dogodi tragedija i nakon ribarske fešte ne nestane sedamnaestogodišnja Silva Vela. Policijska istra ga ne daje previše rezultata, postoje tek neki tragovi, a nakon Silvina osamnaestog rođendana i službeno je prestaju tražiti jer je, ako i jest živa, punoljetna. No njezini najbliži, majka Vesna, otac Jakov i brat blizanac Mate ne odustaju i nikada ne pre staju tražiti nestalu kći i sestru, a životi su im zauvijek obilježeni tom noći i promi jenjeni iz temelja. Silvin nestanak, potraga i razrješenje osnovna je (linearno-povratna) radnja roma na i ujedno ono što bi se moglo nazvati shemom kriminalističkoga romana (otpri like: zločin – istraga – otkrivanje krivca – kazna), ali usporedo se odvijaju još dvije posve linearne radnje. Prva je na razini nukleusa obitelji, gdje je prikazana propast Marina NEGOTIĆ
RkJQdWJsaXNoZXIy NjQyNzA=