Nova Istra

271 Ivan BOŠKOVIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI ne volimo, kako se ponašamo, kako se sami doživljavamo, ali i o tome kakvima nas drugi doživljavaju. Rječnikom teorije, rekli bismo knjiga o našem identitetu. I umje­ sto teorije koja opisuje mnoštvenost oblika kojima se jedna sredina i jedna zajedni­ ca legitimira i prepoznaje, Matko to čini pričicama, slikama, zapisima, refleksijama, asocijacijama, anegdotama, humoreskama... U živopisnu okviru priče mjesto su našli obitelj, otac i majka, brat, djeca, prijatelji iz škole i ulice, kolege s fakulteta i institucija u kojima je radio; njegov katunski, splitski, zagrebački i bjelosvjetski kraj i zavičaj... Od mnogih lica knjige, dva su posebno pamtljiva; jedno karakteristično za znan­ stvenika pa otuda stručni i analitički ton, a drugo literarno, vidljivo u šarmu, duho­ vitosti, primjetnoj ironiji, dosjetki, vicu, slikovnosti i pamtljivosti, lijepoj rečenici. To je razlog zašto se knjiga može čitati od početka ili od kraja, skakati s jedne slike na drugu... Ona je osobna i zajednička, njegova i naša, različita tek u snazi ljubavi koju ulažemo u zajedničko dobro... Otuda zacijelo i Matkova nekritičnost... Premda će mnogi pomisliti kako je to manjkavost, držim to opravdanim jer upravo ljubav objaš­ njava sve: ljubav je Hrvatsku stvorila – ona će je i sačuvati, svima usprkos, svemu unatoč! U tom smislu Matkova je knjiga putokaz; kada bismo svi zajedno Hrvatsku voljeli Matkovim srcem, onda bi ona bila raj na zemlji za sve, a ne samo za elite uvje­ rene da je to pravo rezervirano samo za njih! I za kraj; premda također znam da su kratkoća i jasnoća odlika pravoga pisanja i uzornoga stila, vjerujte mi da nisam mogao biti kraći. A krivac tomu je Matko; ovom nas je knjigom i zadužio. Ako je povijest jedino moguća i jedino pamtljiva kao ostav­ ljanje tragova, ovom knjigomMatko se trajno upisao u njezine stranice, baš kao što je trajna naša i Matkova Hrvatska, u kojoj je široko svima i u kojoj je mjesta za sve naše razlike, i moje i Matkove, da se opravdam za na početku napisane riječi. Ivan Bošković, Split www.stav.com.hr