Nova Istra
270 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Ivan BOŠKOVIĆ Marušić je politiku doživljavao kao ljudsku stvar, kao želju i potrebu da san o državi dobije svoje pravu mjeru u zbilji u kojoj ljudi žive. Premda sam, moram se pohvaliti, bio uvjeren da nikada država neće biti onakvom kakvom su je sanjali njezini najbolji sinovi niti će sloboda pjevati jednako pjesnikovim riječima – a to je tako ili je to tako u nas Hrvata – Matkov dnevnopolitički angažman odmah sam doživio kao egzalta ciju zaljubljena čovjeka. Slijep, a jedino zaljubljen čovjek, ne vidi pravo stanje stvari, vjerovao je i tako živio, da mora preuzeti svoj dio odgovornosti za zajedničku sudbi nu. Ulazak u politiku, iako će reći da je bio na Vjekin nagovor, držao sam tek jednom od brojnih hrvatskih boljki koja kaže da si dobar tek kad ti politika kaže da si dobar i da si u stvari ono što ti je politika omogućila. A tu, probija iz redaka knjige, nije bio dobar igrač, iako mu je nogometno znanje omogućilo da razvije taktike i strategije kako doći do cilja. Spominje Matko niz zgoda iz tih dana, susrete s „odgovornima“, odlaske u Zagreb, svjestan otpora kako njemu osobno tako i ekipi s kojom se uputio u političku igru, progovara o pisanju programa – jednom od najcjelovitijih koji sam ikad u našoj politici vidio – svjedok sam susreta i razgovora s pojedincima za koje je držao, a i sam držim, da znaju i mogu mnogo više i mnogo bolje od onih koji su za posjeli prva mjesta…Svjestan je, dakako, opstrukcija iz redova iz kojih i sam dolazi, spominjući kampanju progovara o dijeljenju knjiga, spominje Vjekin letak, podsjeća na televizijsko sučeljavanje i na finog, mladog gospodina i ideologa stranke s formu lama fašizma, nacizma, kao najjačim atributima, koji je očito zaboravio da su upravo „njegovi“ ideološki uzori bili najveći zatiratelji „individualizma, prosvjetiteljstva, raci onalizma, kapitalizma, pacifizma, internacionalizma, parlamentarizma i političkog pluralizma“. Kampanja u koju je uložio sve svoje snage pokazala mu je pravo stanje političkih odnosa; uz osjećaje da ne vlada događajima, nepovoljan ishod bio je sve izgledniji, a razočaranje je bilo veće – ne zbog izgubljenih izbora, nego zbog spozna je da se Grad predaje u ruke onima koji će ga učiniti gorim. Neslavno okončana politička avantura, koja mu je otkrila pravo stanje stvari, knji gu će uokviriti najintimnijim slikama njegova života. To je poglavlje Predmeti smrti i zaborava , s podnaslovima Josip, Luka, Rubića klanac, kukuruz, jaja, divljač ; Voljeti, a ne voljeti i Vidjeti, a ne vidjeti . Slike su to sjećanja i podsjećanja na djetinjstvo i mla dost, na kuću i obitelj, na snove i želje, razočaranja i zablude, velike istine i velike ob mane, a uokvirene slikom obiteljskoga ručka kao metafore istinske sreće koju uzdrži obitelj, iz koje sve potječe i u koju se sve vraća kao oazu istinskoga smisla i ispunjenja kojem je ulog sam Marušić, njegov svekoliki ljudski svijet. Dakako, i priča koja var ljivost trajanja pamti i život pretvara u sjećanje u koje se lako skloniti pred najezdom vremena koje trajno i veliko pretvara u prolazno! Marušićeva knjiga je zapravo knjiga o nama, našim životima i našim ljudima, ve likim istinama i još većim zabludama, o tome tko smo i kakvi smo, što volimo i što
RkJQdWJsaXNoZXIy NjQyNzA=