Nova Istra

270 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Ivan BOŠKOVIĆ Marušić je politiku doživljavao kao ljudsku stvar, kao želju i potrebu da san o državi dobije svoje pravu mjeru u zbilji u kojoj ljudi žive. Premda sam, moram se pohvaliti, bio uvjeren da nikada država neće biti onakvom kakvom su je sanjali njezini najbolji sinovi niti će sloboda pjevati jednako pjesnikovim riječima – a to je tako ili je to tako u nas Hrvata – Matkov dnevnopolitički angažman odmah sam doživio kao egzalta­ ciju zaljubljena čovjeka. Slijep, a jedino zaljubljen čovjek, ne vidi pravo stanje stvari, vjerovao je i tako živio, da mora preuzeti svoj dio odgovornosti za zajedničku sudbi­ nu. Ulazak u politiku, iako će reći da je bio na Vjekin nagovor, držao sam tek jednom od brojnih hrvatskih boljki koja kaže da si dobar tek kad ti politika kaže da si dobar i da si u stvari ono što ti je politika omogućila. A tu, probija iz redaka knjige, nije bio dobar igrač, iako mu je nogometno znanje omogućilo da razvije taktike i strategije kako doći do cilja. Spominje Matko niz zgoda iz tih dana, susrete s „odgovornima“, odlaske u Zagreb, svjestan otpora kako njemu osobno tako i ekipi s kojom se uputio u političku igru, progovara o pisanju programa – jednom od najcjelovitijih koji sam ikad u našoj politici vidio – svjedok sam susreta i razgovora s pojedincima za koje je držao, a i sam držim, da znaju i mogu mnogo više i mnogo bolje od onih koji su za­ posjeli prva mjesta…Svjestan je, dakako, opstrukcija iz redova iz kojih i sam dolazi, spominjući kampanju progovara o dijeljenju knjiga, spominje Vjekin letak, podsjeća na televizijsko sučeljavanje i na finog, mladog gospodina i ideologa stranke s formu­ lama fašizma, nacizma, kao najjačim atributima, koji je očito zaboravio da su upravo „njegovi“ ideološki uzori bili najveći zatiratelji „individualizma, prosvjetiteljstva, raci­ onalizma, kapitalizma, pacifizma, internacionalizma, parlamentarizma i političkog pluralizma“. Kampanja u koju je uložio sve svoje snage pokazala mu je pravo stanje političkih odnosa; uz osjećaje da ne vlada događajima, nepovoljan ishod bio je sve izgledniji, a razočaranje je bilo veće – ne zbog izgubljenih izbora, nego zbog spozna­ je da se Grad predaje u ruke onima koji će ga učiniti gorim. Neslavno okončana politička avantura, koja mu je otkrila pravo stanje stvari, knji­ gu će uokviriti najintimnijim slikama njegova života. To je poglavlje Predmeti smrti i zaborava , s podnaslovima Josip, Luka, Rubića klanac, kukuruz, jaja, divljač ; Voljeti, a ne voljeti i Vidjeti, a ne vidjeti . Slike su to sjećanja i podsjećanja na djetinjstvo i mla­ dost, na kuću i obitelj, na snove i želje, razočaranja i zablude, velike istine i velike ob­ mane, a uokvirene slikom obiteljskoga ručka kao metafore istinske sreće koju uzdrži obitelj, iz koje sve potječe i u koju se sve vraća kao oazu istinskoga smisla i ispunjenja kojem je ulog sam Marušić, njegov svekoliki ljudski svijet. Dakako, i priča koja var­ ljivost trajanja pamti i život pretvara u sjećanje u koje se lako skloniti pred najezdom vremena koje trajno i veliko pretvara u prolazno! Marušićeva knjiga je zapravo knjiga o nama, našim životima i našim ljudima, ve­ likim istinama i još većim zabludama, o tome tko smo i kakvi smo, što volimo i što