Nova Istra

269 Ivan BOŠKOVIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI rodnu, na književnost, operu, dramu, arhitekturu, pri čemu neka zapažanja i lite­ rarne slike uzdrže i bitne teorijske premise, baš kao u poglavlju naslovljenom Glaz- ba, pjesme, pjevanje s tematima o zabavnoj glazbi, rock’n’rollu , dalmatinskoj pjesmi, radničkom solu, revolucionarnoj zbornoj, zatvorskoj i davnoj crkvenoj. Premda bi se moglo reći da je Matkovo polazište u onoj narodnoj pjesma nas je održala – njoj- zi hvala , u svakom tematu, začinjenom umješnom prispodobom ili asocijacijom s izvorištem u obiteljskom, katunskom, zagrebačkom, individualnom ili zajedničkom životu, progovara poznavanje onoga o čemu piše, ali i duboko razumijevanje uloge pjesme u zajednici i njezinu održavanju. Iste se misli mogu primijeniti i na poglavlje Športa i šaha; nogometa, košarke, rukometa, vaterpola...; premda su povodi sport­ ski, asocijacije i poruke prizivaju univerzalne i nacionalne kontekste i asocijacije, a obremenjenima duhovitim i ironijskim,„privatnim“, dogodovštinama osigurava­ ju istinsku čitljivost i prepoznavanje. Preko brojnih situacija Marušić otkriva sebe, svoja proživljavanja, odnos prema bližima i daljima, ali i odnos prema pitanjima za­ jedničkoga vremena kakvo je vrijeme njegova dječaštva, mladosti, studentski dani i godine zaposlenja, odnos prema ljudima s kojima se družio, a u podlozi su pitanja o porijeklu, obiteljskom naslijeđu, odnos prema crkvi, vjeri, narodu, hrvatskoj na­ ciji, ćirilici i latinici, djevojkama, bratstvu i jedinstvu, pjevanju pjesama, aktualnim društvenim temama, političkim uvjerenjima i opredjeljenjima koja su, recimo to, oduvijek zazorna ako se ne poklapaju s propisanima povlaštenih, svejedno je li riječ o onima prije ili pak sada. Podsjeća Marušić na tada dobivane lekcije „moralno-poli­ tičkog odgoja“, svjestan količine i težine laži, mržnje, prijetvornosti, krađe, korupcije, neznanja, nerada, diskriminacije, prikrivena nasilja što se krije ispod velikih riječi i ideoloških istina... U tim trenucima, priznaje, zaradio je etiketu „ustaše“ koja će ga pratiti cijeloga života, a rezultirala je ne samo„marginalizacijom“ već i spoznajom da to nisu uradili agenti, milicija ili nepoznati ljudi, već oni s kojima je živio i družio se, „moji najdraži prijatelji“, za koje je bio uvjeren da su „pravi, veliki ljudi“. Gorčina te spoznaje samo je, kazuje, utjecala na njegovo uvjerenje da se nikada neće predati, sve više u sebi prepoznajući očeve riječi i način ponašanja, i krijepila nadu da će hrvat­ ska država doći, sigurno doći, i da je ona jednako velika kao i nada iz koje je, nakon stoljećā sna, izniknula. Stvaranje hrvatske države, i stvarno i metaforički, predstavljao je ne samo ostva­ renje sna nego i snažilo potrebu jačega i snažnijeg angažmana. Ne skrivajući to da ga je politika uvijek zanimala i opsjela, zauzela i obilježila, u komunizmu „zato što se to nije moglo a da se ne proda duša, vjera i čast, a u demokraciji živci i želudac“, ali i radi osuda i progona, od čega se vješto čuvao, utjecalo je to i na njegov politički an­ gažman. Za razliku od onih kojima je politika gavanski posao, a takvi su gotovo po­ svuda oko nas, na istaknutim mjestima i na još većim ali nezasluženim položajevima,