Nova Istra

267 Ivan BOŠKOVIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI mehanizmima i perfidijom, doktrinacijom o podmuklosti Crkve i nazadnosti religije, pa sve do uhođenja, prokazivanja, zabrana, zatvora i slično, ali često i s neskrivenim udarcima na obitelj, videći u njoj istinski otpor njihovim istinama. Slika očeva bo­ ravka u Češkoj, gdje je zaradio za dva vola ćaći u Katunima , i shvatio veliku komuni­ stičku laž izrečenu riječima nekog doktora ( Lagat će sve i o svemu; brat će nasrnuti na brata, pobit će sve što im se usprotivi i jadna ti je zemlja u koju nadru .), s vremenom će se pokazivati u punini svoje uvjerljivosti koja će utjecati i na njega. Svoju priču o tim olovnim godinama dograđivat će pričama i slikama o 1945. i gladi, 1967. i Deklaracijom o jeziku/izgubljenoj bitci za hrvatski jezik, započetoj još šezdesetih godina 19. stoljeća i Bečkim dogovorom – kada su na red došle i zabra­ njene riječi kao najstrašniji oblik terora – potom 1968. koja u priču uvodi Cimera, najblažeg i najpristojnijeg čovjeka kojeg je ikad upoznao, ali i komunista klasičnog profila – i odnos prema štrajku, 1971. kao godinu „buđenja nove generacije domo­ ljublja nakon zatiranja u ratu i terora u miru“ – zapamćenu po fibri , a Hrvatska se odvaja; 1982. kada je i sam doživio „politički progon“ i gotovo izgubio posao, zbog pisanja o potrebi područnih studija medicine u Osijeku i Splitu, što se mnogima nije svidjelo. Umjesto da se o njegovu pisanju progovori snagom argumenata, proglaše­ nje članka nacionalističkim bio je odgovor na njegovo pisanje. Urodilo je to spozna­ jom o ljudima s kojima je radio, a kasnije je sve to zaboravljeno, čudno je samo što ti isti taj svoj čin nisu pravdali obranom hrvatskih interesa u tadašnjim okolnostima i obranom bolje prošlosti opravdavali sadašnji, ničim zaslužen status. Sve te godine i u njima zapamćeni sadržaji rezultirat će zaključkom u kojem se kriju svi problemi: Željeti Jugoslaviju znači ne željeti Hrvatsku! Dakako, uz napomenu da čovjek ima pravo na svoje nostalgije, ali da ih plaća hrvatska država, to je ipak malo previše i za one koji je nikada nisu željeli, a njih je pozamašan broj u asocijacijama mnogih vr­ sta i predznaka. Zapis o Sotoni, što i nije do li varijacija slike zamračenja u podne, otkriva svu perfidnost i zamke komunističke laži kojoj je najveći protivnik čovjek sa svojim ljudskim pravom i odgovornošću. Drugi tematski krug zapravo su priče o našemu mentalitetu, karakteru i ljudi­ ma; uz prvi posvećen čovjeku, Marušić u prispodobama pripovijeda o zemljacima, konzervativcima („ a danas biti konzervativan gore je negoli imati spolnu bolest “!) libe­ ralima, Srbima, domoljubima, ustašama, komunistima, nepoznatima, svaka napo­ se opisana pamtljivim detaljima kako iz okružja u kojemu je živio, o kojemu je čuo ili znao, ili pak zgodama iz obiteljske zgode, poput one o majčinu telefonskom raz­ govoru s nepoznatim čovjekom čiji istinitost jamči Joško, jedan od glavnim junaka obiteljske historije. Kao jedna od odrednica nacionalnoga bića, a knjiga je dijelom i to, vjera je jedna od tema njegovih zapisa i argument hrvatstva; s uvjerenjem da bez vjere nema nacije,