Nova Istra

264 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Ivan BOŠKOVIĆ bodne države kao jedinoga okvira u kojemu može razviti puninu svojih nacionalnih energija i jedara. Usprkos i unatoč; usprkos svima – unatoč svemu! Premda (zvučnim) naslovom Mi Hrvati u razmišljanje priziva bremenit spektar navijačkih emocija i ushita, u kojima su sadržane sve emocije radosti da se slobodno može izgovarati svoje ime bez straha od etiketiranja – a svjedoci smo da ni ta prak­ sa nije posve iščezla iz našega društvenog života – u knjizi nema ničega što bi dru­ goga ili drukčijega moglo povrijediti ili pak natjerati da se osjeti manje vrijednim. Jer, govoreći o nama, Marušićeva knjiga drugoga ili drukčijega ne vidi niti doživljava kao protivnika; drugi ili drukčiji u njoj su tek lice s kojim se uspoređuje i u kojem se ogleda naša samobitnost i naša autentičnost. Ova knjiga nikoga ne isključuje, pa čak i kad bi se moglo pomisliti da za to postoje brojni razlozi kako u društvenoj zbilji tako i u njegovu životu. Naprotiv, ona progovara o uvažavanju i razumijevanju kao formuli društvenoga opstanka, što potvrđuju i najdublje stranice naše povijesti koju su nam, rekao bi Matko, krivotvorili, uskraćivali, prešućivali, stavljali nam je na te­ ret i neoprostiv grijeh, kako bismo podnosili jaram stoljetne nesreće i prokletstva još od Zvonimirova vremena. A upravo ta povijest, upisana slovima opata Držihe na zlatnom kamenu Bašćanske ploče do naših dana, ali i u neprekinutoj narodnoj pri­ či i predaji što se generacijama poput kruha prenosila, upravo se odvija pred nama. Kao njezini junaci i njezini svjedoci, svaki sa svojim teretom i svojim životima, dužni smo tu povijest živjeti kao svoju sadašnjost i u njoj, po mjeri snova generacija, graditi oživljenu i živu Hrvatsku. Od stoljeća sedmog, da se poslužim povijesnom prispo­ dobom, i stoljeća uplakane Hrvatske, svjedoci smo i dionici oživljene Hrvatske; stara i zapuštena žena u Štoosovu Kipu domovine , pred nama je danas Vječna Hrvatska, iako i danas njezino lice nerijetko reprezentira tek Mala koja mrda guzom , da se po­ služim Petrakovim stihom, kao metafora onih koju ničim zasluženu niti željenu sa­ dašnjost pravdaju borbom za bolju prošlost. Dakako, sve s jednim providnim ciljem da bi „njihova neistina postala naša istina“, njihov izbor i naš izbor, zaboravljajući pri tome da stoljeća poniženosti i nesloge slobodu čine još većom i sjajnijom! Za razliku od njihove povijesti, neovisno kako su se zvali zle sluge i još gori gospodari i kojim se ideološkim odorama legitimirali, postojala je i postoji ona druga povijest – povijest preživjela „u zapretanim kamenim zapisima, zabranjenim knjigama, u legendama i usmenoj predaji“, u pučkom desetercu, gangi i reri, ali i u pučkoj kantileni u kojima Matošev vjekovni jojjjj odzvanja kao poziv na trajanje! Tu prijevaru, priznaje Maru­ šić, naslutio je u ranoj mladosti, iako, priznaje – a priznanje i vlastitih zabluda ovoj knjizi osigurava dodatnu dimenziju uvjerljivosti – nije bio svjestan njezinih razmjera niti pak dalekosežnih posljedica koje uzimaju danak i u našemu vremenu i u našoj društvenoj svijesti. Zaogrnute u ideološko ruho, s prisilom i strahom od odmazde kao svojim pojavnim oblicima i praksama – nametnute/oktroirane su istine pola­