Nova Istra

263 Ivan BOŠKOVIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI započela nego je i završila, a Matko da je sjajna, dakako uz moje zajedljive primjed­ be kako je toliko sjajna da su mnogi, ponajbolji, od velikoga sjaja pobjegli na sjever ili pak sreću potražili u zelenilu Irske privlačnosti. Ja, u knjizi imenovan depresivnim prijateljem sa statusom razočarana sugovorni­ ka, a on blistav sanjar/fantast,„ovovlaški“ i ovonaški Vergilije koji me treba izbaviti i usmjeriti na pravi put, za koji sam bio, i još sam, uvjeren da ovdje nije moguć čak ni kao pjesnička metafora. U strahu od Boga i sramu i stidu od ljudi, oponirao sam Matkovim egzaltacijama, više strahujući od svojih predviđanja nego od moguće isti­ ne da nas se – kao „neželjenu privremenost“, kako se o nama i našoj zemlji počesto priča po briselskim hodnicima – o čemu je zagrebački primas (sa skromnim zna­ njem hrvatskoga!) tako lijepo govorio na Božićnoj homiliji – vrati u utopiju u kojoj je u stotinjak godina uništeno sve ono što nas je držalo budnima u vremenima u ko­ jima ni san nije mogao biti utočište, a koje i danas mnogi, dojučerašnji pravovjernici komunističkoga režima, a danas gorljivi i zaštićeni branitelji ljudskih prava i političke korektnosti, ne bez blagoslova aktualne političke oligarhije koju mnogi nepravedno zovu „elitama“, nude kao moguć odgovor tobožnjoj hrvatskoj beznačajnosti o kojoj je tako često i ne bez razloga pisao i Krleža. U tim našim druženjima Matko bi me poticao da napišem knjigu o„grijesima hr­ vatske književnosti“, koju sam mu jednom gotovo u cijelosti ispričao. A ja sam odbi­ jao, ne zato što to ne bih znao i umio, nego zato jer sam uvjeren da moja beznačaj­ nost ne bi bila veća. Uostalom, nisam prvi, a ni posljednji kojemu će se hrvatska kul­ tura zahvaliti kako bi otvorila vrata nanosima onih koji prostom rečenicom legitimi­ raju svoju izvrsnost. A Matkov je slučaj, neka bude spomenuto, više nego znakovit! U kulturi u kojoj u akademije ulaze ljudi s rangom pismenosti bivši pučkih sveučili­ šta i gdje je diploma večernjih učilišta usporediva s doktoratima s ponajprestižnijih svjetskih institucija, ova knjiga uzdrži mnoge atribucije pravoga književnog zalogaja. Dakako, mnogi će reći, čemu ovo o/pravdanje. Razlog je jednostavan; u njemu je sadržan samo dio tema i sadržaja o kojima govori ova knjiga. Knjiga čijih više od 600 stranica tematizira i opisuje ono što smo i tko smo to mi Hrvati, čime se legitimira­ mo, kako se doživljavamo i kako nas doživljavaju, koje su to odrednice našega iden­ titeta i društvenoga karaktera, našega mentaliteta. Kako sam Matko kaže, riječ je o knjizi o nama, našoj povijesti i našoj sadašnjosti, našim istinama i našim zabluda­ ma, porazima i pogreškama, životu, školi, kući, obitelji, smrtima, velikim godinama i značajnim datumima, našim snovima i razočaranjima; riječju, o Hrvatima (iznutra). Ako je u Medicini iznutra progovarao o nama kroz naočale medicinara, u ovoj knji­ zi to je, metaforički, priča o narodu i njegovoj lađi (što kao zaglavlje stoji s prizivom Nazorove lađe!) koja je nakon stoljeća povijesnih nedaća uplovila u luku svoje slo­