Nova Istra

262 KADA BISMO SVI HRVATSKU VOLJELI PIŠČEVIM SRCEM... Matko MARUŠIĆ: Mi Hrvati , Medicinska naklada, Zagreb, 2018., 610 str. O ovoj knjizi lako mi je i teško pisati; lako jer sam bio, barem tako mislim, svjedok njezina pisanja i nastajanja, a teško jer nadilazi obično predstavljanje s nekoliko po­ pratnih rečenica o njezinu sadržaju i sl. Teško i jer sam na više mjesta apostrofiran kao usputni lik njezinih rečenica, pa iz te pozicije, ovisno jesam li zadovoljan ili ne­ zadovoljan, mogu govoriti kritički ili pak manje kritički! Ni jedno, moram priznati, ni drugo, nije baš zahvalno jer me stavlja u poziciju za koju baš nisam siguran hoću li joj moći udovoljiti... Prvi put u knjizi sam predstavljen depresivno-kritičkim profesorom, a u javnim nastupima uvjerljivim promicateljem književnih vrlina; drugi pak put uzorom koji je Matku pokazao kako uvjerljivo može predstaviti i lošu knjigu – što se svakako ne odnosi na ovu o kojoj pišem – a treći pak put u priči o ženi koja je svojega vlaškog Odiseja čekala pedeset godina svjedočeći životom snagu ljubavi koju tako lijepo zo­ vemo vječnom, a kakvih je danas tek u pričama. Kada već na sebe preuzimam nezahvalnu i ničim zasluženu ulogu i lika i svjedo­ ka, moram spomenuti i naša nedjeljna druženja. I dok je Matko na razgovor s Bo­ gom odlazio u Katedralu, ja sam odlazio svojim sinjskim franjevcima na Dobromu s uvjerenjem da u Božjoj milosti ima dovoljno mjesta i za moje nesavršenosti. Kako nedjeljom Hrvati ujutro idu na misu, poslije mise na janjetinu, vino i kapulu, a na­ večer poslije balota u gostionicu i ruše državu, kako kaže pjesnik kojemu„Hrvati idu na jetra“, i nas smo dvojica uvijek započinjali iste teme i iste priče s „politikom“ u pr­ vome licu jer: u Hrvatskoj je sve politika i politika je sve!; ja u skladu sa svojim de­ presivnim raspoloženjima i s uvjerenjem da budućnost u Hrvatskoj ne samo da nije Ivan BOŠKOVIĆ